Djevojka je tuđina bratila:
— Tuđ’ junače, moj po bogu brate,
prevedi me preko Romanije
bez ljubljenja i bez milovanja!
Tuđi junak za boga hajaše, 5
prevede je preko Romanije
bez ljubljenja i bez milovanja
Kad su bili na kraj Romanije,
ugledaše dvore na jaliji.
Posestrima pobratima pita: 10
— Pobratime, čiji li su dvori?
— Posestrimo, tvoga pobratima!
Pred dvorima vito kolo igra.
— Pobratime, čije je veselje?
— Posestrimo, bratac ti se ženi! 15
— Pobratime, oklen je djevojka?
— Posestrimo, vodim je za ruku!
— Šuti, brate, zagrmjelo na te!
— Posestrimo, kad legnem uza te!
— Šuti, brate, ujela te guja! 20
— Posestrimo, tvoji bijeli zubi!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 297.
