Djevojka se u Drenovcu kupa,
Meće kapu na drenovu granu,
A košulju u zelenu travu,
Joj pregaču na studenu st'jenu.
Ona misli niko je ne vidi. 5
Vidjelo je momče od ovaca,
Od ovaca ispod Borovaca.
Privlači se momče od ovaca,
Krade kapu sa drenove grane
I košulju iz zelene trave, 10
Joj pregaču sa studene st'jene.
Kad s’ okupa lijepa djevojka,
0bzire se i tamo i amo.
Nema kape sa drenove grane,
Ni košulje iz zelene trave, 15
Joj pregače sa studene st'jene.
Udara se rukom po koljenu:
„Aoj meni do Boga miloga”.
Smišljala se lijepa djevojka,
Pa sabira široperu travu, 20
Pa od trave skrojila košulju,
Izlazila momku kod ovaca:
„Dajder meni, momče. od ovzca,
„Dajder meni vezenu košulju,
Sve košulju platno prebijelo, 25
Polegla ti po dolu šenica.
Ja ti bila prva suđenica,
Tavnica ti moja njedra bila,
Čuj, dragane vuci te ujeli,
Mrki vuci — djevojački zubi 30
Hiljodu ti ovce muzenice,
Ev' djevojke prve strugarice.
Rodila ti po brdu šenica,
Ja djevojka prva žetelica”.
Mlado momče tiho govorilo: 35
„Moja mila u dvoru mi bila,
Do godine rodila mi sina,
Baba njemu košulju skrojila”.
