Djevojka i tica
Sjedilo mlado djevojče
U hladu lipe lisnate:
Na krilu gjergjef držalo,
Te platno tanko, preb'jelo
Žeženim zlatom punilo,
I meke svile žicama,
I zrnjem drobna bisera,
Za ruho sebi djevojci. —
A mala tica sletjela
Na granu lipe lisnate;
Nad glavom djevi pjevala,
I p'jevom mladu pitala:
„Kaži mi, djevo, bora ti!
Što mi uz vezak sićušni
Ne pjevaš milu pjesmicu? —"
Uzdahnu djeva od srca,
Pa tici tiho prozbori:
„„Nije mi, tico malena,
Ranjenom srcu do pjesme:
Crna me zloba dragome
Hoće pa hoće da skudi;
A str'jele zlobe najdublje
U nježno srce prodiru,
Njega u tugu tiskaju,
I pokoj duši haraju. —""
