Kad morija[1] niz goricu sade,
Lipu Anu na vodici nađe.
Morija je Ani govorila:
"Božja pomoć, Ano materina!" —
— ""Bog pomogo, neznana delijo!"" — 5
— "Nisam, Ano, neznana delija,
Već sam, Ano, od Boga morija,
Koja mori i staro i mlado,
A rastavlja i milo i drago." —
Moriji je Ana govorila: 10
"Morijice, po Bogu sestrice!
Nemoj mene mladu umoriti,
Ni mog dragog, Bosiljević Ivu!" —
Morija je Ani govorila:
"Ako budeš prva u tefteru[2], 15
Prvu ću te mladu umoriti." —
Kad morija tefter otvorila,
Prva Ana u tefteru bila,
A za njome Bosiljević Ivo;
Odmak Anu zabolila glava. 20
Ona ode svojoj miloj majci:
"Steri, majko, mekane dušeke!
Ne steri mi dugo ni široko,
Već mi steri i usko i kratko,
Jer ti ne ću dugo bolovati; 25
Danas danak i sjutra do podne." —
Umr[3] Ana litnji dan do podne,
Umr Ivo za njom do večeri.
Izabrane narodne pjesme II, ženske, priredio Dr. Nikola Andrić, u Zagrebu, 1913, Tisak Kralj. zemaljske tiskare., str.148.
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Ženske pjesme (Romance i balade), knjiga peta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, str. 204-205.
