Đevojka je žuti neven brala,
U nevenu ljuta zmija spava,
Đevojka joj crne oči vadi,
Pa i(h) nosn zanadžiji Jovi:
Zanadžija, tako ti zanata,
Na der tebi oči od zmijice,
Pa ti sakuj devet prstenova,
I deoetu burmicu od zlata,
Što li tebi i ostane zlata,
Okreni ga sebi oko vrata.
Al’ govori zanadžija Jovo:
Boga tebi lijepa đevojko,
Na der tebi jedno povjesamce,
Pa mi otkaj gaće i košulju,
Što li tebi i ostane platna,
Okreni ga sebi u darove. —
