Žetvu žele lijepe djevojke,
Jedne žanju, druge snoplje vežu,
A kroz šumu momče podvikuje:
„Je li tude i moja djevojka?“
Okrenu se sirotica Ana, 5
Okrenu se, ujede je guja;
Klas žanjući ruku porezala.
Poli krvca iz bijele ruke,
Kao crno iz ploskinje vino,
Sakupi se moba djevojaka, 10
Da zaviju zlato-Ani ruku,
Pitaju je: „je l' ti rana teška?“
Al' govori sirotica Ana:
„Bogom sestre, jes' mi rana teška,
„Bolovaću, preboljeti ne ću!“ 15
U to doba stiže momče mlado,
Pa on pita siroticu Anu:
„Draga moja, je l' ti rana teška?“
Al' govori lijepa djevojka:
„Nije meni moja rana teška, 20
„Već je meni na srdašcu teško:
„Što se kaniš što se ne nakaniš,
„I što mene svom dvoru ne vodiš,
„Umrijeću, preboljeti neću,
„A kada bih tebi bila ljuba, 25
„Do nedjelu opeta bih žela,
„I u licu bila bih vesela.“
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 15-16.
