Rasla jela nasred Sarajeva.
U širinu polu Sarajeva,
U visinu do vedroga neba,
Pod njom sjedi djever i snašica:
Djever snaši svilen kavad kroji. 5
Kavad kroji, a u snašu gledi:
„Oj snašice, rumena ružice!
„Il' si rasla na bor gledajući,
„Il' na jablan drvo plemenito ?
„Il' na moga brata smišljajući?" 10
Sna djeveru tiho odgovara:
„Oj djevere, moj zlatni prstene!
„Nit' sam rasla na bor gledajući,
„Ni na jablan drvo plemenito,
„Nit' na tvoga brata smišljajući; 15
„Već sam bila jedina u majke,
„Ranila me medom i šećerom;
„S večera me vinom umivala,
„U po noći slatkom medovinom,
„U prozorje ml'jekom i rakijom, 20
„Da joj budem b'jela i rumena;
„Budila me tananom šibljikom,
„Da joj budem tanka i visoka.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 328-329.
