Dur, Đermane, do među, Đermane,
Mi nismo ništa krivi!
Idi u pustu planinu, idi u guste gore,
De nema ljudi, de nema tica!
Dur, Đermane, do među, Đermane,
Nismo mi krivi!
Natrag, natrag, Đermane,
(Vrni se) — vrati se, Đermane, ne idi ovamo!
Napomena
Da ne pada grad (pred gradobitni oblak „turi se na ulicu tanjur i sekira, zapali slavska sveća i viče (peva) Đermanu[1] da ustukne“). Pevala Roska Krstić. iz Leskovca. U Vučju, jula 1957.
Reference
↑Sv. Đerman je praznik iz pravosl. kalendara, 25/12 III.
Izvor
Miodrag A. Vasiljević, Narodne melodije leskovačkog kraja, Srpska akademija nauka, Posebna izdanja knjiga SSSHHH, Muzikološki institut knjiga 11, Naučno delo, Beograd, 1960., str. 88.
