Dragoj!...
| Dragoj!... (1892) Pisac: Savo St. Račeta |
| (Po talijanskome). |
Ma da u te sažaljenja nema
Ja te tužan ipak ljubit moram;
Sam’ mi reci, pravo, pravo reci;
Otkuda ti vještina tolika...
Nadanjihvat moje muški grudi
Da te ljube silno, neizmjerno...
A ovamo... da ih opet vr’jeđaš?
Ne možeš li nešto otrpjeti;
Ako ljubav u tebi ne živi...
Nemilosna!... zbori samo zbori:
Rašta li me mahom raspaljuješ?!
Povjeri se mom junačkom srcu
Kušaću te da l’ me zbilja ljubiš;
O naplati r’ječi bit’ ne smije
Stvar je moja da se o njoj brinem;
S tvoje strane nagradu ne traži
Želiš li je! nikad mi ne kaži!!
Izvor[uredi]
1892. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina sedma, broj 10, str. 148.
|