Svu noć sjala sjajna mjesečina.
Obasjala zelenu livadu,
Na livadi tri konja gospocka,
A na njima tri gospodičića,
Među sobom bili govorili: 5
„Čudne noći, čudne mjesečine!
„Da imamo blizu đevojaka,
„Čudno l' bi se noćas naćosali.“
Onda veli čelebija Jovo:
„Ja ne žalim mrkloj noći mraka. 10
„Ni moj konjic mutnoj vodi gaza,
„Kada mene na um pane draga.“
To rekoše, konje potekoše;
Kad dođoše dragoj pod pendžere,
Zovu dragu pjesnom uz tamburu: 15
„Draga moja, jesi li zaspala?
„Jesi l' mene mjesto ostavila?“
Draga mu se sa pendžera javlja:
„Ja sam tebe mjesto ostavila,
„Po dušeka i polu jorgana, 20
„A jastuk ti moja desna ruka.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 203-204.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 216-217.
