Dragi dragu na vratima kara,
Da mu draga s drugim razgovara.
Drugoga je pod pendžere zvala,
Vezen jagluk sa pendžera dala.
A draga se dragom kunijaše: 5
»Ja nijesam drugog dragog zvala,
To je bila moja drugarica,
Drugarica vezen jagluk dala!«
To se dragi vjerovatn ne će.
Od jada mu govorila draga: 10
»Jesam, dragi, s drugim govorila,
Nema noći, da mi ne će doći,
Da je jedan, ne bi čudo bilo,
Već ih ima, da im broja nema,
Uzela sam peškeš od svakoga. 15
Šta ću, dragi, kad sam svakom draga,
Svaki veli, da sam šećer b'jeli.
Da sam šećer u kavi bih bila,
Davno bi me gospoda popila!
Svaki kaže, da sam b’jela vila. 20
Da sam vila, u gori bih bila,
Davno bi me gora sahranila!
Svaki veli, da sam cvijet lala.
Da sam lala, u bašči bih cvala,
Ljeti cvala, zimi opadala! 25
Svaki veli, da sam zv’jezda sjajna.
Da sam zv'jezda, sa neba bih sjala,
Od jada bih u oblaku bila,
Što se dragi meni ne vjeruje.«
Reference
Izvor
Sarajke, srpske narodne ženske pjesme, knj. 1; iz zbirke Milana Bugarinovića, [Sarajevo], Srbi tipografi grada Sarajeva, 1904., str. 79-80.
