Dragačevski epitafi: ubistva - zločini

Izvor: Викизворник

Dragačevski epitafi: ubistva - zločini su dokumentarna svedočanstva prepisana sa starih nadgrobnih spomenika Dragačeva.


Spomenik Jakovu Novičiću (†1849) (Grab – kraj škole)

1849
ovde počiva
JAKOV
sin Mijaila Novičića
iz Sela Graba
požive (...) G:
i Pogibe za pravdu
Žertvujući Pred kućom,
svoiom
od zlobiva konšije
Pavla Ilića
a i Pregdašnji
krvopilaca Srbski


Spomenik Mijailu Soldatoviću (†1866) (Lisa – Vratonje)

bileg ovai pokazue pred sobom
zemne ostatke ovde počivšeg
MIJAILA SOLDATOVIĆA
biv. žitelja a zatim pisara
i presedatelja obštine Lišanske
prestavise u 23. god života
28 maija 1866 g.
spomenik ovai
u znak bratske ljubavi
podigoše mu Braća Radoica i Petronie
s koim da se u mesto brata S[vog] teše
Mladi ovai presednik
da bi pozivu i zakletvi odgovorio
držao se zakona po kom e zle i rđave
po zasluzi niovoi kaznio
pa zato kod rđavi padne u nenavist
povodom bližni svoi
izdan bude razbojnicima
sa koima oni u pogibeli
njegovoi učastvovaše:
i u gorke ga muke turiše
oči mu Vadiše a lice Grdiše
i u teškoi muki ispusti dušu
za koe neka im Bog sudi
pisa i izreza Mijailo Popov iz Sveštice


Spomenik Blagoju Vratonjiću (†1885) (Lisa – Vratonje)

Srbine
pred ovim spomenom
saranjeno je tjelo pok
BLAGOJA VRATONjIĆA
bivšeg, i uvaženog građanina
iz sela Lise
koji sretno kao pošten građanin
poživi 65. god.
a od strane Hajduka
u oči gospođinudne 1885. god.
na putu idući od kuće sudnici ov:
niže groblja iz pušaka pogibe
i odmah ispusti svoju plemenitu dušu.
Ostavi svoju ženu Stamenku
sina, unuka, kćer, snahu i familiju
da za njim dugo oplakuju
Spomen ovaj
svome ocu iz zasluge i poštovanja
podiže mu sin Svetozar
za uspomenu


Spomenik Janićiju Zategi (†1866) (Lis)

Ovde počiva
JANIĆIJE
Sin Trivuna Zatege
iz Lisa
poživi 15. g:
a pogibe 11. Marta 1866. god.
neznano od koga
pred svoiom kućom


Spomenik Vukadinu Novitoviću (†1892) (Trešnjevica – Polje)

Pred Ovim Ladnim Spomenikom
Počivaju Smrtni Ostatci
raba Božijeg
VUKADINA NOVITOVIĆA
iz Dobrača
Bivšeg Trgovca
i presednika opštine Dobrača
koi poživi 46 god.
a poginuo od zlikovaca
17 Maija 1892. g.
Bog da mu dušu prosti
Ovaj Spomen Podigoše Mu
Sinovi Tikomir. Božo i Aleksandar
i suruga STOJA
Ješa ćer Vukadinova
umre od 18 mes. 1884. g.
Pisa Ljubo Kukić
Iz Lisica
čikiriz


Spomenik Mijailu Kneževiću (†1895) (Goračići – Kneževići)

U ovom mračnom grobu
počivaju zemni ostatci Srba
MIJAILA KNEŽEVIĆA
poštovanog građanina ovog sela
Goračići
bivši vojnik srpsko turskom ratu
1876 i 7 i 8 god.
poživi 49 god.
a pogibe od kajduka
5 jula 1895 god.
Bog da mu dušu prosti
Ovaj mu spomenik podigoše
njegovi sinovi
Velimir, Vladimir, Ljubomir,
Budimir, Dobrosav, Stanoje i Radoje


Spomenik Radovanu Jovičiću (†1895) (Grab – Ilići)

Života ljudskog kratki su dani
a još kraći
kad život uzmu dušmani
Ovde počiva
RADOVAN JOVIČIĆ
ugledni domaćin
iz ovog sela Graba
koji česno i pošteno
požive 35. god.
a poginu od zlikovaca
noću 28. aprila 1895. god.
Ej zlikovci
što na svoju decu ne pomisliste
te mi život ne ostaviste
ne dadoste ni zori osvanuti
ni dušom danuti
ni sa mojom decom se pozdraviti
(...)


Spomenik Miću Dimitrijeviću (†1898) (Rogača)

Pred ovim Ladnim Spomenikom
Saranjen je
MIĆO
sin pok. Marinka Dimitrijevića
iz Rogače
koji je poginuo od zlikovaca
u selu Grabu 2. Aprila 1898. god.
u svojih 14 God.
Bog da mu dušu prosti
Zapis učini njegov brat Milosav


Spomenik Mijailu Ružičiću (†1900) (Goračići – Ružičići)

O ljubezni brate
teško li je umreti od vatre
u svoje starosti 62 godin.
MIJAILO RUŽIČIĆ
žitelj ovog sela goračića
pogibe u svojoj kući
neznajući od koga je
ognjem telo iskićeno (...)
žalosno je videti kad kuća gori
i vatra mu kosti topi
a od kostiju suvi ugljen tvori
i ovde u grobu saranjen
20 oktombra 1900 god
(...)


Spomenik Mihailu Davidoviću (†1904) (Lisice – Kukići)

Ovaj spomenik opominje
ožalošćene srodnike i poznanike
gde smrtni ostatci rab boži
MIHAILA DAVIDOVIĆA
počivaju.
Drugi dolazak Hristov očekuje
MIHAILO zvani – MIKIĆ.
Poživi 44. g.
u ovom selu Lisicama
kao pošten i pobožan čovek.
Njegov život uze
odpadnik vere i poštenja (...)
Živana Jovičića iz Graba
koji podiže zlikovačku ruku
i ubi ga iz puške
7.og. juna u 1904 god.
na putu više Čačka (...)


Spomenik mladiću Svetomiru Jovanoviću (†1906) (Milatovići – Ćurčići)

Ovde je saranjena mladost
a velika žalost
SVETOMIR JOVANOVIĆ
iz Milatovića
Biv. vojnik stalnog kadra
koi poživi 22 god.
pa tek što poče očevinu krabriti
pokosi ga smrtna kosa
ne požali što sam rosa
No ubiga iz puške
Radoš Satarić na pravdi boga
6. avgusta 1906. g.
na žalos svoje rodbine i cele okoline.
Bog damu dušu prosti
Ovaj mu spomen podigoše
njegov otac Milenko Jovanović
i brat Tanasko i majka Tomanija
Radio: Vidosav Belopavlović


Spomenik Stevanu Voinoviću (†1907) (Donji Dubac – Crkvine)

STEVAN VOINOVIĆ
bivši dobar domaćin
zemljodelac, odbornik
član Radikalne stranke
Presednik opštine Dubačke,
koi bivši turskog i bugarskog rata
na 36 borbi borećise protiv neprijatelja
i braneći otadžbinu ranjen u ruku,
on poživi časno 53 god.
A po navodu uhvatiga hajduk Radoje Karadža
u vodenici dovoga kući,
ote mu odelo i oružje
i nasilu oteraga u planinu
i ubijo 4-og juna u 1907 god.
I bog damu dušu prosti
Ovaj nadgrobni spomenik
podiže njegova supruga Jela,
i unuk mu Vukoman Tadić
na kom je naslestvo ostavio
i jedina kći Milja
svom ocu za večnu uspomenu


Spomenik Simu Šuluburiću (†1909) (Lisa – Šulubure)

SIMO ŠULUBURIĆ
rođ. 13. V. 1847 g.
a Poginuo 27. VIII 1909 g.
Pre vremena Telom se u grobu skriva,
ne po volji Svevišnjega Gospoda Tvorca,
ni po zasluzi mojih dela što su živa,
već po Obesti Nenasitig Zver – Zlikovaca.
Sa pravim povodom
i dobrotom pojmova moralnih
neumornim radom i trudom
stadoh u red prvih ljudi,
bejah i tamo gde se pravda deli,
ali uvek po narodnoj želji.
U mom domu gladne nahranih,
žednog napojih, svakom na usluzi bejah,
– Sve za života mojeg,
Ali Zver, Hijena ljuta dođe,
večerati nam ne dade,
Kuršumom mene Milutina
i Jelenu smrti predade.
U svojstvu tvoih moralnih vrlina
ostavio si društvu sinovca i dva sina;
Tvoj grob kamenom se krasi,
večni spomen daju,
zlikovcu užasnijom smrću
svetiti se znaju
Ovaj spomen podigoše mu
supruga Margita
sinovi: Avram, Adam
i sinovac Milovan


Spomenik Jezdrimiru Cogoljeviću (†1909) (Kraj puta Guča – Viča)

JEZDIMIR COGOLjEVIĆ
iz Živice
poživi časno 42 godine
a streljan je 1909 god.
zbog nepravde
u zaštitu svoje imovine
i ovde je saranjen
Spomen mu podiže
kći Božika
i zet Voislav stojanović
iz dragoevca


Spomenik hajduku Dragomiru Kojoviću (†1913) (Kraj puta Viča – Kaona)

DRAGOMIR KOJOVIĆ
iz Viče
poživi 30 g.
A kao ajduk pogibe 1913 g.
Bog da mu dušu prosti
Spomen mu udari
Nikola Stojković
sa sinovima


Spomenik Sredoju Lj Pavloviću (†1932) (Kotraža – Čakarevići)

SREDOJE Lj PAVLOVIĆ
iz kotraže
on poživi časno 31 god.
A pogibe na pravdi Boga od ubice:
Jeroslava Kuzmanovića
3. sep – 1932. g.
Bog da mu dušu oprosti
Spomen mu podiže otac Ljubo
piso Voj. Kuz.


Spomenik Milomiru Lj Blagojeviću (†1936) (Trešnjevica)

Prevarom ubijen je mučki
naš mili sin
MILOMIR Lj. BLAGOJEVIĆ
iz Cerove.
Rođen je 29 jula 1922 god.
A pogibe od zlikovačke ruke
na prevaru mučki od porodice
Dragomira Gl. Ciburovića
u njihovoj kući u polju
na Lučin-dan 1 novembra 1936. g.
Milomir je služio u selu
za primer svojih drugova
a kao najveća dika
i ponos svojih roditelja.
Milomir je sa odličnim uspehom
svršio Osn[ovnu]
i trg[ovačku] školu u Arilju
Ovaj spomen od uzdaha velji
podižu ti tvoji roditelji
jer te nesta usred mladih dana
nado naša ovde pokopana

Izvor[uredi]

  • Nikola Nika Stojić, Dragačevski epitafi: zapisi sa nadgrobnika i krajputaša, 2. dopunjeno izdanje, Međuopštinski istorijski arhiv, Čačak 2011.