Dijete Nenade i Korun kesedžija
(Iz Bosne)
Hrani majka devet milih sina,
Devet sina ka’ devet sokola,
Sve s preslice i desnice ruke;
Hranila ih za devet godina,
Hranila ih pa ih oženila. 5
Kad je došla svijetla neđelja,
Tada reče ostarila majka:
„A za Boga, devet milih sina!
„Hajte, sinci, u goru zelenu,
„Ulovite kakvagode lova, 10
„Zahranite vašu staru majku,
„Da na vama ne ostane kletva."
Hitro sinci majku poslušali,
Otidoše u goru zelenu,
Da ulove kakvogode lova, 15
Da zahrane ostarilu majku.
Lov lovili letnji dan do podne,
Lov lovili ništa ne dobili.
Nesreća im crna donijela,
Ulovi ih Korun kesedžija, 20
Pa je svima glave osjekao,
A metnu ih konju u zobnicu,
Pa se vrnu na njihne dvorove,
Bijele im dvore sagoreo,
Devet njihni ljuba zarobio 25
Odvede ih svom bijelu dvoru,
Staru majku konjem pregazio:
Malo majka osta u životu,
Kuka stara pregažena majka,
Kuka majka i noću i dnevi, 30
Kukala je za devet godina,
Dok se Bogu vrlo sažalilo,
Te joj dade sina iz nenada.
Lijeno mu ime nađenula:
Nađenula dijete Nenade. 35
Hrani majka dijete Nenada,
Hrani d’jete za godinu dana.
Kad mu bila godinica dana,
Kako drugo od dvije godipe.
Kad mu bile dvije godinice, 40
Kako drugo od šest godinica;
Kad mu bilo šest godina dana,
Kako drugo od punih dvanajes.
Kad Nenadu dvanest godin’ bilo
Poče nosit, svijetlo oružje 45
I jahati konja od megdana.
Malo vr’jeme za tim postojalo,
Pohara se selo na krajini,
Pa se stade selo zaklinjati,
Ko se kune bratom il’ sestricom, 50
A poneki vijernicom ljubom,
Samo Nevad konjem i oružjem.
Seljnni mu kletvi ne veruju,
Ode Nenad svojoj staroj majci;
Pa je majci Nenad govorio: 55
D za Boga, moja stara majko!
„Što ti mene rodi jedinoga,
„Te se nemam čime zaklinjati."
Odgovara ostarela majka:
„O; Nenade, moje čedo drago! 60
„Nije majka samo teb' rodila,
„No rodila jošte devet sina,
„Devet sina ka’ devet sokola,
„Rodila ih i oženila ih,
„Pratila ih u goru zelenu 65
„Da ulove kakvagode lova,
„Da zahrane svoju staru majku;
„Kad odoše u goru zelenu,
„Ulovi ih Korun kesedžija,
„Svima devet posjekao glave, 70
„Pa se našem dvoru povratio,
„Bijele nam dvore sagoreo,
„Mene staru konjem pregazio,
„Devet mojih snaha zarobio,
„Odveo ih svom bijelu dvoru." 75
A kad začu dijete Nenade:
Planu d’jete kako oganj živi.
Pa je d’jete majci govorilo:
„Čuješ li me, moja stara majko!
„Umesi mi dva ljeba bijela, 80
„Utoči mi do dve kupe vina,
„Hazuraj mi konja od megdana,
„Da ja idem Korun’ kesedžiji,
„Da ja šnjime mejdan podijelim,
„Da osvetim devet braće moje, 85
„Da dovedem devet snaha tvojih.
„Da povrćem žalost za sramotu."
Al’ govori ostarila majka:
„O; Nenade, moje čedo drago!
„Prođ’ se vraga, ne ćeraj mu traga, 90
„Nemoj moje rane pozleđivat’."
Pa prepade onoj zemlji crnoj,
Suze roni kroz suze govori:
„Devet sina devet grdnih rana!
„Devet snaha devet jada mojih! 95
„Što ostadoh na svijetu tome,
„Da jadujem do vijeka svoga."
To ne gleda dijete Nenade!
No on spremi konja od megdana,
Pa se njemu na ramena baci, 100
Pa otide tražit’ kesedžiju.
Kad je bio na vodi Sitvici,
Platno bjele devet belih bula,
Njima Nenad Boga nazivaše,
One njemu Boga prihvatiše; 105
Nenad ode pitat’ za Koruna,
One njemu kazat’ ne htedoše.
Ode Nenad Korunovu dvoru,
Al’ pred dvorom ona vita jela,
A na jeli devet suvih grana 110
Na granama devet suvih glava,
Pred dvorom mu devet robinjica,
Čine žito u svetu neđelju.
Njima Nenad Božju pomoć viče,
One njemu Boga prihvatiše. 115
Stade Nenad pitat’ za Koruna:
„Je d’ na dvoru Korun kesecija?“
One njemu ništa ne rekoše.
Dok iz dvora baba progovara:
„Što će tebi Korun kesedžija! 120
„Ja sam glavom Korunova majka,
„Ev’ Koruna na tankom čardaku
„Sa njegovih devet pobratima,
„Sjedi Korun pije rujno vino."
Tada reče dijete Nenade: 125
„Oj Boga ti Korunova majko!
„Ti izviči tvog Koruna sina,
„Nek’ iziđe na megdan junački,
„Da junački megdan dijelimo,
„Da povrnem žalost za sramotu." 130
Nasmeja se Korunova majka:
„Id’ odatle, kurvino kopile!
„Nema ušta Korun pogledati,
„A kamo li buzdovanom biti.“
Dokle Korun graju saslušao, 135
Pa iziđe u mermer — avliju
Pa Nenadu Korun govorio:
„Bliže meni kurvino kopile!
„Da ti dadem jednu kupu vina,
„Da s’ napiješ i da se pričestiš, 140
„Jer ćeš danas ludo poginuti.“
Odgovara dnjete Nenade:
„Bliže meni, Korun kesedžija!
„Bliže meni da se ogledamo,
„Ja ne mogu tvoga piti vina, 145
„Nit’ se tvojim vinom pričestiti,
„Ako Bog da i sreća od Boga,
„Danas ću ti osijeći glavu,
„I tvojom se krvlju pričestiti."
Nema kuda Korun kesedžija, 150
No iziđe njemu na megdana,
Pa govori Korun kesedžija:
„Stani more, kurvino kopile!
„Stani more menn na biljegu
„Da ja metnem koplje ubojito.“ 155
Stade Nenad njemu na biljegu.
Korun metnu koplje ubojito,
U Nenada konjic binjedžija,
On pokleče na prva koljena,
Te Nenada koplje preturilo. 160
Tad Korunu Nenad govorio:
„Stani kurvo, Korun kesedžija!
„Stani sada meni na biljegu,
„Da ja metnem koplje ubojito."
Stade Korun njemu na biljegu. 165
Nenad metnu koplje ubojito,
Zgodio ga u srce junačko,
S crnom ga je zemljom sastavio.
Korun pade, a Nenad dopade,
Te Korunu osiječe glavu. 170
Pa otide na gornje čardake;
Te isječe devet pobratima;
Bijele mu dvore sagoreo,
Staru majvu konjem pregazio;
Pa se penju ea tu vitu jelu, 175
Te poskide devet suvih glava
I metnu ih konju u zobpicu;
Pa on uze devet milih snaha,
Odvede ih svom bijelu dvoru.
A kad dođe u bijele dvore, 180
Devet suvih glava zakopao,
Devet milih snaha razudao,
I vratio žalost za sratmotu.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
