DIJANA (GOVORI ENDIMIJONU):
Istino se čudna pravi
i zamjera vlas u tebi,
kad bogovom z gara s'nebi
činiš shodit u ljubavi;
nu ovaku dragu lijepos 5
kad u pomoć imaš tvoju,
nijedno čudo ja ne broju,
da je tolika tvoja krepos,
ljubko dobro moje žudjeno;
jer od koga da nije dvoren 10
u tvom licu raj rastvoren,
sunce u očih razdieljeno,
ke, čim sanak slatki druže,
kažu narav, koju imaju,
gdi ljuveno potezaju 15
z gar božice, da te služe.
Nu ovako zatvorene
ako druže take sile,
kolike bi jače bile
u razbludi otvorene? 20
Ah, da može ko nazriti
ova ljubav moja mila,
koja ga je sada vila
u snih došla pohoditi!
Nu kad nijesu taj mu dana, 25
daj snjet' bude san veseli,
gdi u njegovu krilu želi
pokoj naći svoj Dijana.
Sne ljuveni, ti mu skaži
sve ljuvene misli moje, 30
da s'prilike smrtne tvoje
odsad prija život draži.
Kaž' mu: ona, prid kom crni
gluhe noći mrak pogine,
ka istječuć neba tmine 35
bijelim zračim o srebrni,
cieć uresa tvoga slavna
sve božanstvo već ne cijeni,
neg' ko li je, moj žudjeni
brace, uživat' tebe spravna. 40
Kaž' mu: polja neba svoga,
po kim zvijezdam kolo izvodi,
promijenit' je došla odi
s' poljem cvijetnim krila tvoga.
Nu što čekam? koju sriću? 45
Sej ljuvene me požude,
ke me svak čas veće trude,
u san spustit' je da li ću?
U moj vlasti eto gledam
sve što želju moju uzmnaža, 50
slatki plamen, ki me spraža;
što pokoja sebi ne dam?
Dragi brače, što ne teku
lijer celovat' i ružicu
u raskošnom tvomu licu, 55
gdi prol'jetje cavti vijeku?
Jaoh, kod ognja žudjenoga
treptim, stinem sva kolika;
ah, ljubavi ma velika,
isti uzrok sama od toga. 60
Čudna djela, čudne vlasti!
Ovako se dogodiva
ljubovnikom, da je strašiva
lijepos, ka se od njih časti.
Nu već želji, koju ćuti, 65
nije moć' srcu odoliti,
da ne budem k' tebi priti,
ter te ovako celunuti.
ENDIMIJON:
Tko je ovo nesraman,
nečistijem celovi 70
da sada ište san
razbijat' meni ovi?
DIJANA:
Brače, ovo je jedna vila,
ka ti mnogu ljubav hrani,
ka na ures tvoj sunčani 75
stravila se je i smamila.
ENDIMIJON:
Tko godi jesi ti,
nije razlog nigda toj,
da išteš smetati
pastirom njih pokoj. 80
DIJANA:
Ko je ovo, kad bi znao,
ko te vapi, ko te žudi,
i celovim ko te budi,
blažen bi se nazivao.
Božica sam nebo svoje 85
ošla, u krilo za doć' tebi;
nu što velim, brače, od nebi?
Ti sam nebo jesi moje.
ENDIMIJON:
Ovo je sluga tva,
čin' od nje slobodno, 90
gospođe gizdava,
sve što ti je ugodno:
koji hoć', stavi red,
sve prijat' razblude;
čin' da sam tvoj pogled 95
njoj zakon uzbude.
