Dvoje dragih u halvat se ljubi.
Ja kako se plemenito ljube!
Progovara Zlatka materina:
— Bog t’ ubio, dućandžija Mujo,
što me tako plemenito ljubiš? 5
Što mi kidaš baser ispod vrata
a po čelu sitne dukatice,
kad me nisi junak zakitio,
nego oni dućandžija Salko?
To začuo dućandžija Salko 10
pa prihvati dvije breše male
da ubije dućandžiju Muju.
Puče puška, ostala mu pusta,
i ne ubi dućandžiju Muju,
već kraj njega zlato materino. 15
Kad to vidje dućandžija Salko
i sebe je s glavom rastavio.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 486.
