Dvore gradi Sulejman ćehaja,
dvore gradi, vinograde sadi,
duvar diže, dukatim’ ga niže.
Šmilulu teše, u zlato je meće,
a u šmilu zlatne čiviluke, 5
đe će Hanka vješat’ belenzuke.
Pa dozivlje ostarjelu majku:
— Hodi, majko, begeniši dvore!
— Neka, sinko, hajirli ti bili,
da ti bog da prelijepu ljubu 10
ko kadunu age Hasan-age!
Pa se sprema u lov u planinu
i doziva agu Hasan-agu:
— Da idemo u lov u planinu.
Kad su bili gorom i planinom, 15
progovara Sulejman ćehaja:
— Ču li mene, aga Hasan-aga!
Kakvu imaš vjerenicu ljubu,
na grlu joj trideset dizija,
sve samijeh žutijeh dukata! 20
Šuti aga, ništa ne govori.
Pa on ide svom bijelu dvoru.
Na avlij’ ga ljuba susretaše,
rukama mu ćurak prihvataše,
on joj ruke natrag oturaše. 25
Pa izlazi u šikli odaju
i on ide zelenom sanduku,
pa on vadi potpuno nićaha,
pa je spremi u rod u matere.
A da vidiš Sulejman ćehaje! 30
On ti kupi kitu i svatove,
i on vodi Hasan-age ljubu.
Pa on ide agi Hasan-agi,
nađe agu u pjanoj mehani.
Govori mu Sulejman ćehaja. 35
— Bog t’ ubio, aga Hasan-aga,
nisam ti je nikad ni vidio,
već što sam je po čuvenju čuo!
Muka bješe agi Hasan-agi,
pa s’ udari rukom po koljenu. 40
Kako se je lako udario,
od zora mu prsnule čakšire,
pa on mrtav na zemljicu pade.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 584-585.
