Dvorbu dvori Đorđe, momče mlado,
u Jovana vrsna gospodara.
On ne dvori da dvorbu izdvori,
niti dvori da mu blaga dade.
I bog znade da blaga imade, 5
već on dvori da mu šćerku dade.
U Jovana tri šćeri bijahu:
jedno Ana, drugo Sofijana,
a treća je plemenita Mara.
Ali Đorđe Anu zavolio 10
pa on Anu nosi u đuzdanu,
a Mariju piše u jaziju,
Sofijamu pjeva uz šargiju.
Jednom Đorđi sreća priskočila,
ispade mu đuzdan iz njedara, 15
nađe mu ga Jovo gospodare
pa doziva Đorđu, momče mlado,
i ovako njemu progovara:
— Oj boga ti, Đorđo, momče mlado,
što će tebi đuzdan u njedrima 20
i u njemu ime moje šćeri?
— Oj boga mi, mili gospodare!
Evo ima devet godin’ dana,
kako tebe ja dvorim u dvoru.
Ne dvorim te da mi konja dadeš, 25
niti dvorim da mi blaga dadeš.
I bog znade da blaga imadem,
već te dvorim da mi šćercu dadeš,
šćercu tvoju, lijepu Anetu!
Kad to čuo Jovo gospodare, 30
pokloni mu svoju milu šćercu.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 744.
