Dvije ljubavi

Milo Jovović

Koliko sam groznih časa
Radi tebe podnosio,
I koliko gorkih čaša
Čemernosti do sad pio.

Rad tebe me jadi dave,
Al' ne stigoh pravu sreću;
Oči tvoje, kosu, glavu,
Još za dugo – dobit neću.

Jer me dužnost zove mlada
Da se spremam na dušmana;
Ako m' u boj život strada,
Il' dobijem smrtni rana.

Onda zbogom, ti ostani
Za navijek, mili raju,
„Dvije suze“ samo kani,
U tvom gorkom uzdisaju!

Pa s' umiri – nemoj veće:
Tužit, tvoga mlada vojna,
Rodu što je radi „sreće“
Pao, na sred polja bojna!!

Kao soko, ti s' okr'jepi –
U ljubavi, budi trajna!
Zbogom, dakle – anđo l'jepi!
Znam, da t' nije ovo tajna:

Da nam valja, za rod pasti!
Život i sve izgubiti;
Jer moramo, Srpstvo spasti!
Da mu s' „slavom kruna kiti“.

Pa i tebe, zlato moje!
Moj anđele, plemeniti. –
Plavu kosu, oči tvoje,
Moram jednom ostaviti.

Ljubav žarka domovine
Od tvoje je puno jača;
Za slobodu Srbin gine, -
Ne će snosit „ropska plača“.

Pođi zbogom srpski lave!
Iz naručja, drage tvoje –
Padaj, gini, radi slave;
Brani uv'jek srpsko što je!!

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar, Milo Jovović, „Bosanska vila“, broj 16., u Sarajevu, 30. jula 1893., str. 233.