Dvije ljubavi
Koliko sam groznih časa
Radi tebe podnosio,
I koliko gorkih čaša
Čemernosti do sad pio.
Rad tebe me jadi dave,
Al' ne stigoh pravu sreću;
Oči tvoje, kosu, glavu,
Još za dugo – dobit neću.
Jer me dužnost zove mlada
Da se spremam na dušmana;
Ako m' u boj život strada,
Il' dobijem smrtni rana.
Onda zbogom, ti ostani
Za navijek, mili raju,
„Dvije suze“ samo kani,
U tvom gorkom uzdisaju!
Pa s' umiri – nemoj veće:
Tužit, tvoga mlada vojna,
Rodu što je radi „sreće“
Pao, na sred polja bojna!!
Kao soko, ti s' okr'jepi –
U ljubavi, budi trajna!
Zbogom, dakle – anđo l'jepi!
Znam, da t' nije ovo tajna:
Da nam valja, za rod pasti!
Život i sve izgubiti;
Jer moramo, Srpstvo spasti!
Da mu s' „slavom kruna kiti“.
Pa i tebe, zlato moje!
Moj anđele, plemeniti. –
Plavu kosu, oči tvoje,
Moram jednom ostaviti.
Ljubav žarka domovine
Od tvoje je puno jača;
Za slobodu Srbin gine, -
Ne će snosit „ropska plača“.
Pođi zbogom srpski lave!
Iz naručja, drage tvoje –
Padaj, gini, radi slave;
Brani uv'jek srpsko što je!!
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar, Milo Jovović, „Bosanska vila“, broj 16., u Sarajevu, 30. jula 1893., str. 233.