Dva su brata živovali

Izvor: Викизворник


[Dva su brata živovali]

Dva su brata živovali,
među sestru milovali;
od milosti na pazar odveli,
po milos’ voj noževe kupili,
na noževe tri struke verige, 5
na verige tri zlatne jabuke.
Posvide se kučki Petrovice,
da ukrade neki njeni noži,
da ubode svoje muško dete.
Istočila devet bačve vino 10
i desetu, tuj ljutu raćiju.
Pa brat pita svoju sestru Nejću:
„Što su t' noži do kore krvavi?"
„Li me pitaš, pravo ću ti kažem:
ako sam ti ja to učinila, 15
izved mene nasred na raskrsje,
pa me seči čerek po čereka,
nakiti me s trnje i grmanje,
pa si smami tiči trnogorci,
da raznesu Nejćinoto meso.“ 20
....................................
....................................
Al’ Bogu se mnogo nažalelo,
kude pade Nejćinoto srce,
tuva se je crkva sagradila, 25
sagradila crkva Ravanica:
kude padnu moje crne oči,
tuva če su dva bistra kladenca;
kude padne moja rusa kosa,
tuva če je i sitan bosiljak; 30
kude padnu moje tanke ruke,
tuva če su dve tanke covare;
kude padnu moje tanke noge,
tuva če su dve tanke topole.



Primedba[uredi]

Pevač i mesto zapisa[uredi]

Baba Ljuba, Temska

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Kosta P. Manojlović, Narodne melodije iz istočne Srbije, Naučna knjiga, Beograd, 1953., str. 165-166.