Dva sokola poljem prelećeše,
Beg Ivan-beg s Ružicom đevojkom,
Pa padoše u gori zelenoj,
Trave iju, s lista vode piju,
Nju pitaše beg Ivan-beg mladi: 5
„O Bogu ti Ružice đevojko,
Je si l’ bolja kad si bolovala,
Je li ti se srce umirilo”?
Odgovara Ružica đevojka:
„Nit’ sam bolja, nit’ ću preboljeti, 10
No na gore hoću umrijeti,
Grdnom ranom u zemlju ću poći,
Što ću tebe bego ostaviti”!
Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 115.
