Dva se grada vrlo bijeljahu

Dva se grada vrlo bijeljahu,
U jednom je Kranfile Jovo,
U drugom je šećerli djevojka.
Poručuje Karanfile Jovo,
Poručuje šećerli djevojci:
“Oj Boga ti, šećerli djevojko!
Ja sam čuo, da si tankoprelja;
Poslaću ti Misirsko povjesmo,
Uz povjesmo šimširli vreteno:
Opred’ meni sto aršina platna,
I k otome, što od tog ostane,
Opred’ sebi tananu košulju,
Te je nosi, mnome se ponosi.“
Kad to čula šećerli djevojka,
Otporuči Karanfilu Jovi:
“Oj Boga mi, Karanfile Jovo!
Ja sam čula, da si kujundžija;
Poslaću ti sitnu trepetljiku,
Sakuj meni statve i brdila,
I ostalo, što stanu valjade,
I od toga što tebi preteče,
Sakuj sebi toke na jeleke,
Toke nosi, mnome se ponosi.“