Lijepo ti je javor urodio,
Da ga nije soko sa'runio,
Padajući jutrom i večerom,
Gledajući u goru zelenu,
Đe dva brata 'itar lovak love:
Salovili srnu i košutu,
I ljeljena roga zlaćanoga,
I još onu zlatokosu Maru
Starij' bajo mlađem govorio:
"Ajmo, brate, lovak dijeliti:
Ti uzimaj srnu i košutu,
I ljeljena roga zlaćanoga,
Meni podaj zlatokosu Maru;
Ako ti je na to žao, bajo,
Ti odreži zlatne kose Mare -
Ako Bogu bude mila Mara,
Bog će dati, kose će narasti!"
