Dva Morića (13)

Izvor: Викизворник


Dva Morića

Ferman stiže iz Stambola,
bujruntija iz Travnika,
da se pišu jenjičari,
jenjičari, ljeničari:
da uhvate dva pašića, 5
Morić Ibru, Morić Pašu.
Čim je čuo jenćehaja,
potpasa se sa družinom,
sa družinom, triest druga,
te krenuše za Saraj'vo. 10
Kad su došli u Saraj'vo,
sakriše se pod ćupriju,
da čekaju dva Morića.
Kad evo ti dva Morića,
dva Morića, dva pašića. 15
Janćehaja izletio,
dva Morića uhvatio,
ruke im je savezao,
na ruke im lisičine,
a na noge bukagije, 20
te krenuše uz Jekovac.
Haber stiže staroj majci,
stara majka pitu kuha,
u ruci joj oklagija,
a u drugoj zlatan ibrik. 25
Kad to čula stara majka,
oklagiju prelomila,
zlatan ibrik odbacila,
poletjela gola, bosa,
gologlava bez jašmaka, 30
bosonoga bez papuča,
zakukala kroz čaršiju,
kroz Sarače i Kovače:
„Jazuk vama, svi sarači,
svi sarači i kovači, 35
što pustiste dva Morića,
dva Morića, dva pašića?!”
Kad to čuli svi sarači,
svi sarači i kovači,
svi dućane zatvoriše, 40
poletješe uz Kovače,
dostigoše jenćehaju,
zamoliše jenćehaju,
neka pusti dva Morića.
Zamoli ga stara majka: 45
„Bogom brate, jenćehaja,
pusti meni jednog sina,
ili Ibru, ili Pašu,
na poklon ti svi Sarači,
svi Sarači, svi Kovači, 50
nad Zagorjem tanka kula,
na Glasincu tri čifluka!"
Progovara jenćehaja:
„Hajde kući, stara majko,
pustiću ti oba sina!" 55
Prevari se stara majka,
te se vrati svome dvoru.
Povedoše dva Morića,
dva Morića, dva pašića.
Kad su bili uz Jekovac, 60
zamoliše dva Morića:
„Bogom brate, jenćehaja,
popusti nam bijele ruke,
da još jednom zapjevamo!"
Bijele ruke popustiše, 65
dva Morića zapjevaše:
„Sarajevo, široko si,
lijepa Maro, fina li si,
dosta si nas nahranila,
rujnim vinom napojila, 70
od dušmana sačuvala,
dođe vrijeme rastajanja!”
Povedoše dva Morića,
dva Morića, dva pašića.
Progovara jenćehaja: 75
„A boga ti, Morić Ibro,
je l' ti žao tvoga brata?"
„Ne žalim ja svoga brata,
već ja žalim staru majku,
što će ostat sirotica!” 80
Dva Morića objesiše,
pred kapiju izbaciše.
Sjetila se stara majka,
poletjela gola, bosa,
gologlava, bosonoga, 85
gologlava bez jašmaka,
bosonoga bez papuča,
trčala je uz Jekovac.
Kad je došla pred kapiju,
ugledala oba sina, 90
pred kapijom obješena:
na rukama lisičine,
na nogama bukagije,
a na vratu svilen gajtan.
Vrisnula je stara majka, 95
od jada joj srce puklo.



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Buturović Đenana: Morići, od stvarnosti do usmene predaje, Svjetlost, Sarajevo, 1983., str. 224-226.