Dva Jakšića i sestra mu Jela

Izvor: Викизворник

Vezak vezla Kumrija robinja,
Njoj dolaze dve vojvode bojne,
Dve vojvode, dva Jakšića mlada,
Jakšić Dmitar i Jakšić Stevane.
Al' besedi Kumrija robinja:
„Oj boga vam dve vojvode bojne,
„Jeste čuli, jeste razabrali?
„Beli su vam popaljeni dvori,
„Odnešene reznice i blago,
„Stara majka s konjma potlačena,
„Seja vam je Jela zarobljena.“
Kad vojvode saslušale reči,
Idu caru u stolicu zlatnu:
„Svetli care sunce ogrejano,
„Zlatna kruno pod nebom, na zemlji,
„Pusti der nas, care, na izmenu,
„Na izmenu za godinu dana,
„Dok odemo i natrag dođemo,
„Beli su nam popaljeni dvori,
„Odnešene reznice i blago,
„Stara majka s konjma potlačena,
„Seja nam je Jela zarobljena.“
Ali njima care odgovara:
„Ne budal'te, dve vojvode bojne
„Lepše ću vam sagraditi dvore,
„Stara majka podobna je bila,
„Seja Jela noćila sa Turkom,
„Pa se Jela prevolela Turkom.“
Mole cara dve vojvode bojne,
Pustio ih care na izmenu,
Na izmenu, da više ne dođu.
Kad su došli svome belom dvoru,
Beli su im popaljeni dvori,
Odnešene reznice i blago,
Stara majka s konjma potlačena,
Seja im je Jela zarobljena.
Stevan Dmitru tiho progovara:
„Aoj Dmitr, moj brate rođeni,
„Potkuj, brate, tanana žerava,
„Uzmi blaga, koliko ti drago,
„Pa ti idi, te ti seju traži,
„Ja һu bele sagraditi dvore.
„Ja bih iš'o, da ja seju, tražim,
„Al' ja ne znam turskoga jezika,
„Pa ću, brate, izgubiti glavu.“
To je Dmitar jedva dočekao.
On potkiva tanana žerava,
Uze blaga, koliko mu drago.
Svu je Bosnu za dan obišao,
Di se rađa, pa zalazi sunce,
Nigde nije mog'o seju naći.
Okrenu se na Venac planinu,
Podiže se i kon planinama.
Vrlo ga je sanak obrvao,
On udari svoje koplje bojno,
I žerava za koplje vezao,
Pa je leg'o sanak boraviti.
Malo trenu, al' se brzo sprema,
On usede tanana žerava,
Na žeravu zapopeva tanko:
„Oj žerave, moje desno krilo,
„Hoćeš li me iz Turske izneti?" -
Platno bele tri robinje mlade:
„Mili bože, da čudna junaka,
Da čudnoga grla u junaka,
Toga grla ni u koga nema,
„D' u Jelice Alaj-begovice,
„Što je mlada skoro dovedena
„Od nekoga grada Beograda.“
Kad je Dmitar saslušao reči,
Vrati konja, ide robinjama
Božju im je pomoć nazivao:
„Božja pomoć, tri robinje mlade." -
„Bog da dade, delijo neznana.“ -
„Dodajte mi vode na konjica.“
Jedna skoči, da mu vode doda,
Druga skoči, da mu vode ne da,
Treća skoči, stade govoriti:
„Bog t' ubio, drugarice moja,
„Bi l' junaku take vode dala?
„Ta je voda svaka otrovana,
„Već ti idi u Kara-Okana,
„Pa ćeš proći kroz čaršiju levu,
„Pa gdi nađeš kamenu avliju,
„Avlija je od mermer-kamena,
„Po avliji čoha pokrojena,
„Dva direka od jaka čelika,
„I na vrati brava dubrovačka,
„Onde sedi Kumrija robinja,
„Ko god dođe otvori mu vrata,
„I u dvoru Jelica gospođa,
„Ona će te nahraniti lepo
„I rujnime vinom napojiti,
„Ona braći zadužbinu daje,
„Jedno Dmitru, a drugo Stevanu.“
Ode Dmitar u Kara-Okana,
I proš'o je kroz čaršiju levu,
Lako joj je poznavao dvore:
Avlija je od mermer-kamena ,
Po avliji čoha pokrojena,
Dva direka od jaka čelika,
I na vrati brava dubrovnička,
Onde sedi Kumrija robinja,
Božiju joj pomoć nazivao:
„Božja t' pomoć, Kumrija robinjo.“ -
„Bog da dade, delijo neznana." -
„Dodaj der mi vode na konjica."
Al' besedi Kumrija robinja:
„Ja ti ne smem vode dodavati
„Od Jelice, od gospođe moje,
„Već ti idi Jeli na pendžera,
„Ona će te nahraniti lepo
„I rujnime vinom napojiti,
„Ona braći zadužbine daje.“
Ode Dmitar Jeli na pendžere,
Božiju joj pomoć nazivao:
„Božja t' pomoć, gospođo u dvoru." -
„Bog da dade delijo neznana.“
Suze roni Jelica gospođa:
„Oj boga ti, delijo neznana,
„Nisi l' otkud blizu Sarajeva?
„Znaš li otkud Dmitra i Stevana?
„Jesu l' oni u životu mladi?“ -
„Dobro znadem Dmitra i Stevana,
„Oni su mi bogom pobratimi.
„Oj boga ti, gospođo u dvoru,
„Bi li mogla ti poznati koga?" -
„Dmitra malo, Stevana ni malo? -
„A po čim bi Dmitra poznavala?" -
„Kad je bio malen u kolevci,
„Mladež mu je na ramenu levom,
„A rana mu na desnom obrazu.“
On se vijnu po tanku žeravu,
Pa uzgrnu ćenardi košulju.
Al' besedi sestrica Jelica:
„Ćuti, brate, ništa ne govori,
„Već ti idi Hadži-mehandžiji,
„Pa bratimi Hadži-mehanciju,
„Bogom brati i svetim Jovanom:
„„Kad poviknu Turci na jaciju,
„„Izvedi me na begova vrata,
„„Na begovo staro igralište.""
Jeste Turčin, al' za boga prima.
Kad poviknu Turci na jaciju,
Izvede ga na begova vrata,
Na begovo staro igralište.
Ali ide beže sa divana,
Suze roni Jelica gospođa.
Njojzi beže tiho progovara:
„Oj Jelice, oj gospođo moja,
„Šta je tebe malo u mom dvoru,
„Kad ti, Jelo grozne suze roniš?" -
„Mene nije malo u tvom dvoru,
„Danas nisi pio čašu vina
„A za dušu do dva braca moja.“ -
„Idi, Jelo, donesi mi vina.“
Skoči Jela rado i veselo,
Ne nosi mu vina i rakije,
Već mu nosi gorka benđeluka,
Benđeluka od devet godina.
Dok je bega obenđelučila,
Mrtva pade na trpezu glava,
A povika Jelica gospođa:
„Brže mene, Kumrija robinjo,
„Sad mi beže sa divana dođe,
„Mrtva pade na trpezu glava,
„Ne mogu ga da namestim sama."
S bega slači begovo odelo,
S bega slači, na sebe oblači,
Pa osedla hata begovoga,
Pa udara na begova vrata,
Stade zveka begova odela,
Stade vriska hata begovoga,
Žao mu je gospodara svoga,
Turske zemlje, Turska zavičaja
I lepoga konjska običaja.
Ali Dmitar htede da uteče,
Besedi mu sestrica Jelica:
„Stani, brate, da od boga nađeš,
„Da s' uvijem svilenim pojasom
„Od skuvije, pa do grla bela.
„Ovude su, brate, česte straže,
„Pa će oni mene poznavati:
„„Alaj-beže, kud se podigao?""
„A ti njima, brate, odgovaraj:
„„Alaj-bega zaboleo zubak,
„„Pa je čuo u nekome gradu,
„„U nekome gradu Beogradu,
„„On je čuo mladog berberina,
„„Da mu vadi beo zub iz glave.""
Turska ih je propustila straža,
Kaurska ih zaustavi straža:
„Stani, beže! Kud se podigao?“
Na to njima Dmitar odgovara,
„Alaj-bega zaboleo zubak,
„Pa je čuo mladog berberina
„U nekome tradu Beogradu,
„Da mu vadi beo zub iz glave."
Kad su došli svome belom dvoru,
Tri je sovre Stevan postavio:
Jednu sovru staroj majci daje,
Drugu sovru bratu rođenome,
Treću sovru sestrici Jelici.
A kad su se mladi sastanuli,
Svi su troje crnoj zemlji pali.
Kad je prošla nedeljica dana,
A iz zemlje dva bora nikoše
I med njima zelena borika.
Ono nisu dva bora zelena,
Već su ono dva brata rođena
i med njima sestrica Jelica.

Izvor[uredi]

B.M. 1875. Srpske narodne pesme. Pančevo, Naklada i štamparija braće Jovanovića. str. 106-113.