Dvanaesti čas/8

Izvor: Викизворник

◄   Sedma pojava Osma pojava Deveta pojava   ►

Osma pojava
 
 
STEPAN i DMITAR RADOJEVIĆ
 
STEPAN
(čim je spazio Radojevića)
Zar tek? Valjda neki te ñavo
Zvao da moje izdaješ tajne
I u sram da me odgurneš pravo.
RADOJEVIĆ
(Ima u ruci neku listinu; hoće nešto da kaže.)
STEPAN
(prekine ga)
Znam prijatelje te svoje vajne.
Ko te teraše da pričaš svakom
Koješta, kneže, o mojoj ženi.
Zar novac punom dajem ti šakom
Da pričaš da mi obraz crveni?
RADOJEVIĆ
Despote, kralju. . .
STEPAN
Kralj ću tek biti; sad sam kraljev sin.
Ne pravdaj mi se kad i otrov zna
Da priča kako ja najlepši krin
Što Smederevo ikada vide
Mučim i kinjim. Ko mi to veli?
Ti? Njeni novci zar ti se svide?
RADOJEVIĆ
Otrov i novac. . .
STEPAN
Rulja to želi.
Ti beskućnici, blato, pogan, sram,
Jedva čekaju kakav sraman mas,
Da ispredaju priče protiv nas:
I đavo ne bi smislio ih sam!
RADOJEVIĆ
(gleda ga poduže)
Znam zašto reči takve mi zboriš:
Tobože nisi radoznao ti
Šta ovde piše. Bolje oči krij;
Od nestrpljenja vidim da goriš.
(Razvija listinu.)
STEPAN
Tvoj jezik mnogo rečima bije;
Moj jezik! (Pokazuje mač.) Budi prijatelj sebi!
RADOJEVIĆ
Moj jezik ovde ništa kriv nije,
Oprosti ako šta zgreših tebi.
(Pruža mu listinu. — Tajac. Stepan čita.)
STEPAN
To od sultana?
Reč, crte, slova. . .
RADOJEVIĆ
Evo.
(Čita preko ramena Stepanovih.)
. . .Dopušta se despotu Stepanu Tomaševiću,
ako se odrekne prava na presto, da sa porodicom
i celom posadom tvrđave bude propušten kroz
redove. . .
STEPAN
Zar ništa više?
Predlozi moji? Zar ih on briše?
RADOJEVIĆ
Pa evo.
(Čita dalje.)
. . .Novac ako pripada ženskinju, ima da se
da carevom haremu, a ako pri...
STEPAN
Pa onda! Vraga? Šta piše? Gle.
Toliko truda pa. . . To je sve?
RADOJEVIĆ
(čita)
.. .te tako i riznica, koja je data, po smrti
Lazara Brankovića, despotici Jeleni pripada. . .
STEPAN
(gleda besno u Dmitra)
Zar tako?
RADOJEVIĆ
Čekaj, i ovo vidi.
(Prevrće list i pokazuje mu na dnu druge strane.)
STEPAN
(Čita.)
RADOJEVIĆ
No kako ti se to pismo svidi?
(Citira lagano dok Stepan čita.)
Umre li Jelena, despotica, pre dolaska sultanova u grad, riznica iripada polovinom
Stepanu Tomanoviću, a polovinom suptanovu haremu.
Dva dela vidiš pogodbom jednom!
Istok! Um staje. Ona mu smeta,
Smeta i tebi; pa kad je tako,
Neka Jelena ode sa sveta.
Ja se pobrinuh, otrov je već tu,
Do mraka pop će opevati nju.
STEPAN
Ne! Zar Jelenu? Zar ubiti nju?
Rad' državništva njen mi treba um.
Ne, ne. Ja neću.
(Žagor iz dvornice.)
Kakav je to šum?
SILAĐIJA
(iz dvornice)
Ima li koga? Je li despot tu?