DALjE!
Od mene dalje, jadnici! Nije vas stid i sram?
U vama davno utrnu ljubavi čiste plam;
Oči vam demonske vređa istine jutren zrak —
Od mene dalje, neljudi! Za vas je laž i mrak!
S uzdahom pesnik pogleda na odrod tako loš
I skrušen i razočaran zahvalan nebu još
Što vaša pirnu nepravda u duh mu život nov,
Pravednom srdžbom raskinu lanaca vaših kov.
Za vas na zemlji umro je i pogled mu i sluh,
Iz vaših prnu razvala osnažek njegov duh,
Visini hita pesničkoj da blaži srčnu grud,
Da prosi milost bogova za porod tako hud.
S Golgote svoje gledam vas. Vaše je carstvo sad;
Tutnjate svetom, dokle se na vršak popne jad!
Al' onda, jadni, teško vam, kad sudni duhne rog,
Kada vas, gnevnim švigarom, rasrđen šine Bog!
Ne dođe l' mazda pravedna, onda ste usud moj,
I s vama, ružnom nebraćom, bezboren biću boj:
Stojički u vas gledaću, za vama hodit' nem,
Uzvisit' kad vas ne mogu, bar vas gledati smem.