21.
Dajte mi kutak...
Dajte mi kutak, tamo, preko mora
U mojoj Boki, usamljen i mio,
U kakvoj šumi maslina i kipra!
Ah, tu bih rado cijeli život bio!...
Kućica jedna uz obalu odmah,
Pobožna, gluha, ostavljena, čeka,
Kô umro kumir iz drevnijeh dana –
Zabačen dobom i nemarom vijeka; –
Ona me zove... Ah, tu bih uz arfu,
U blago veče, kad u moru plinu
Svijetla kola sanjivih zvijezda, –
Pjevao dugo bole i gorčinu...
I tiho, kao blagi šapat s mora,
Galeo moja, ti bi došla meni,
U mojoj duši vidjela bi sebe
I oltar tuge tobom posvećeni...
Dajte mi kutak, tamo, preko mora,
U mojoj Boki, usamljen i mio,
U jednoj šumi maslina i kipra! –
Ah, tu bi samo, tu bi srećan bio...
Montana, 2. VIII 1904.
