Gusle moje od javora suva
Gusle moje od javora suva,
a gudalo od drenove grane,
žice moje od kobile vrane,
da zapjevam da malo zagudim,
da mi srcu odlane u grudim'. 5
Ko me čuo, bog mu zdravlje dao,
ko ne čuo i on zdravo bio.
Bijele vam se hiljadile[1] ovce,
šare krave telile volove!
Lako li je p’janu zapjevati 10
i siroti staroj zaplakati.
Teško vatri na ljeskavoj grani,
teško babi na zetovoj hrani,
teško kapi na manitoj glavi,
teško zlatu na gubavu vratu, 15
teško zemlji kuda vojska proće
i đevojci koja sama dođe,
teško pušci u strašivoj ruci
i junaku koga djeca brane,
teško vuku koga svrake hrane 20
i medvjedu kad služi Cigane,
starom konju često svatujući
i magarcu s konj'ma putujući!
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg