Grozno plače sirota djevojka:
„Jad jadujem, nikom ne kazujem;
Nemam majke, da joj se potužim
Ni sestrice, da joj jade kažem!”
Tješila ju iz sela nevjesta: 5
„Ćut’, ne plači sirota djevojko!
I mene je strina udavala,
Lijepo mi je svate otpremila:
Konj’ma zobi i vodice ladne,
A svatov’ma leba bijeloga 10
Janjetine i rumsna vina!
Pratila ih do pol gore ravne,
Pratila ih, pa je govorila:
„Mili Bogo, lijepije svatova,
Al još bolje Anice djevojke, 15
Da joj nije čeda pod pojasom!”
Svi se svati po gori rasuše,
Sam ostade sirotica Ana;
Šator penje na pol gore ravne.
Često Jovo Anu oblazio: 20
U godini svakoga mjeseca,
U mjesecu svake nedeljice,
U nedelji, svakoga mi dana,
A u danu, svakoga mi sata,
A u satu, svakoga minuta. 25
Nit bi čeda, ni od čeda glasa!
Uze Anu za bijelu ruku,
Pa je vodi u bijele dvore:
„Evo Ane, stara mila majko,
Nit bi čeda, ii od čeda glasa!”30
Antologija srpske narodne lirsko-epske poezije Vojne Krajine, Izabrala, priredila i predgovor napisala Slavica Garonja - Radovanac, Stručna knjiga, Beograd, 2000, str. 193.
Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 221.
