Grobaru požuri
Grobaru, požuri! Koštunjavom rukom
Na kamen-ploču reži hladna slova –
Ime moje! Gledaj, smrt korača s hukom
Preko mračna groblja tražeć plena nova.
O, reži slova! Ja osjećam blizu
Boginja mraka gdje mi žurno odi,
Ona će mene uviti u rizu
I pružiti mi ruku da me vodi!
O, kakva radost lišiti se jâdâ
I bola ovih što mi srce more?
I poći tamo, gdje mir tihi vlada, –
U vječni život, u zavičaj zore?! ...
Grobaru, požuri! Tupo ti je dleto,
Gle, ja imam, evo, oštrije i bolje -
Ovdje u grudima nađi srce kleto,
I u njemu dleto – bol i jad što kolje ...
Ne oklijevaj, starče! Koštunjavom rukom
Na kamen-ploču reži hladna slova –
Ime moje! Gledaj, smrt korača s hukom!
Zbogom, srećo moja! Zbogom, dani snova! ...
