Porasla je iz raja mladika,
Pod njom sjedi blažena Marija,
Iz raja je u paklu gledala,
Ugledala udovice crne,
Đe joj zmija crne oči pije, 5
A druga se oko grla vije;
Ma je pita blažena Marija:
„O Bora ti, udovicetužna!
„Što ti zmija crne oči pije?
„I što ti se oko glave vije? 10
„Vele li si Bogu zgriješila?“
Ma joj veli udovica crna:
„Bora mene, blažena Marijo!
„Kad me pitaš, kazaćuti pravo:
„Što mi zmija crne oči pije 15
„I što mi se oko grla vije,
„Tri puta se jesam udavala:
„Prvi put sam bila naodila
„Stara svekra i staru svekrvu,
„Morila ih i glađu i žeđu, 20
„Doklen sam ih smrću umorila;
„A drugi put brata i sestricu,
„Brat mi seju divno milovaše,
„Ja sam sestru s bratom omrazila;
„A treći put troje đece ludo, 25
„Svijeh sam ih smrću umorila.“
Tad joj reče blažena Marija:
„Prosto tebe troje đece ludo,
„I prosto ti svekar i svekrva,
„Al' ne prosto bratac i sestrica; 30
„Kad umr'ješe, đeca ne znadoše,
„Brzo svekri hoćahu umr'jeti,
„Al' je na sv'jet ponajviša gr'ota
„Omraziti brata i sestricu.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 309-310.
