0001 Vozilase po moru galija,
0002 U galiji dvanest kaluđera.
0003 Al’ se sinje more zanijelo
0004 Da potopi dvanest kaluđera.
0005 Kad se oci vide na nevolji,
0006 Svaki svoga zapituje đaka,
0007 A iguman Duku Senkovića:
0008 “Kazuj, Duka, šta si zgriješio?
0009 “Ako li mi kazivati nećeš
0010 “Baciću te u to more sinje.”
0011 Besjedio Duka Senkoviću
0012 “Kad sam bio u bijelu dvoru,
0013 “Krsno mi je ime sveti Đurđu;
0014 Ja ne slavim svetoga patrona,
0015 “Već uzimam hrte i ogare,
0016 “Pa ja idem hitar lov loviti.
0017 “U tom lovu ne bi ni tičeta
0018 “Ja se vraćam dvoru bijelome,
0019 “Blizu dvora majku susretao,
0020 “Nosi crkvi svetu leturgiju.
0021 “Ja zaiskah svetu leturgiju
0022 “Da naranim hrte I ogare,
0023 “Al’ ne daje moja stara majka
0024 “Ja je uzeh za bijelu ruku
0025 “Rukom vola u travu zelenu,
0026 “Prosuše se b’jele leturgije,
0027 “Pokupiše hrti i ogari,
0028 “Pokupiše i naraniše se.
0029 “Ljuto kune moja stara majka
0030 “Crni Duka, da te Bog ubije,
0031 “Tebe, sine, more potopilo,
0032 “Potopilo i na br’jeg izn’jelo
0033 “Po tebi se duša tlaisala
0034 “Kano zrnce po travi zelenoj.”
0035 Kad to čuše dvanest kaluđera,
0036 Ustadoše na noge lagane,
0037 Te bacaju Duku Senkovića.
0038 Njega sinje more potopilo,
0039 Potopilo i na br’jeg izn’jelo;
0040 Po njemu se duša tlaisala
0041 Kano zrnce po travi zelenoj,
0042 Sve za savjet i staru i mladu,
0043 Da se svako sjeća i spominje
0044 Da imade viši nad čovjekom
0045 Koji će ga kazniti za grj’ehe.
Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.
