Grinčević Osman i braća Vukčevići

0001 Četa se mala podizala
0002 Od Spuža grada bijeloga,
0003 Četa mala, dvadest i pet drugah,
0004 Pred njome su do dva pobratima,
0005 Jedno je Grinčević Osmane,
0006 Drugo je Rakočević Vuko,
0007 Hojde četa Kosovijem Lugom.
0008 No da reče Grinčević Osmane:
0009 "Mio pobre, Rakočević-Vuče,
0010 "Kuda ćemo s četom obrnuti?
0011 "Ali ćemo polju Jednoškome,
0012 "Ali ćemo u Komansku Župu?"
0013 No mu Vuče riječ govorio:
0014 "Ne smijemo u Komansku Župu,
0015 "Tamo Vuka od Bandića kažu,
0016 "Vazda čuva stražu od Turaka;
0017 "Ne smijemo polju Jednoškome
0018 "Od krvave braće Vukčevića;
0019 "Da idemo u malu Zagredu,
0020 "Da čekamo na proso đevojke,
0021 "Nećemo li porobit’ vlahinje."
0022 Pa s’ ondole bjehu podignuli,
0023 Tu dođoše na vodu Studenac,
0024 Te se ladne vode napojili.
0025 Tude Osman ćesu zaboravi.
0026 Pa ojdoše u malu Zagredu,
0027 Zapadoše Turci vlahinjama.
0028 Kada sjutra dan i zora dođe,
0029 Izljegoše braća Vukčevići,
0030 Na vodopoj ovce dojaviše,
0031 A ojdoše na vodu Studenac.
0032 Kad pogleda Vuksanov Živalju,
0033 Ali ćesa Grinčević-Osmana,
0034 Tek je viđe, odma je poznada,
0035 A Živalju bratu govorio:
0036 "Evo ćesa Grinčević-Osmana,
0037 "Evo Ture s četom u Zagredu,
0038 "No potrči selu Zagaraču
0039 "A pred crkvu svetoga Jovana,
0040 "tu ćeš braću na iskupu naći,
0041 "Te dovedi stotinu junakah,
0042 "Pa pedeset pošlji u Sušicu,
0043 "A pedeset dovedi preko Garča."
0044 On potrča selu Zagaraču,
0045 I tu braću na iskupu nađe,
0046 Sve im što je i kako je kaže.
0047 Ali skoči stotina junakah,
0048 Potrčaše mladi Crnogorci
0049 Kako mrki od planine vuci,
0050 Pedeset ih ojdoše Bogeti,
0051 A pedeset povede Živalju.
0052 Živalj pođe Vladovijem Dubom,
0053 A Bogeta Kosovijem Lugom.
0054 Malo bilo, ništa ne stanulo,
0055 Puče puška od Garča planine,
0056 Puče puška, a junaci viču,
0057 Ali Tursku četu ugledaše,
0058 Sa Turcima džanak zametnuše,
0059 Ćeraju ih niz Plato kameno’;
0060 Od Zagrede do vode Sušice
0061 Posjekoše dvadest i četiri,
0062 A uteče Rakočević Vuče,
0063 On uteče Lugom Kosovijem,
0064 Ma ni njega puštit’ ne hoćahu,
0065 No ne hote posjeć’ hrišćanina.
0066 A kad Vuče na Praskvicu dođe,
0067 Te se grada blizu primaknuo,
0068 On uzeo dva stanca kamena,
0069 Dva kamena na oba ramena,
0070 Ponese ih na har kapetanu.
0071 No ga sjetno pita kapetane:
0072 "Što bi, Vuče, kamo ti družina?"
0073 A Vuko mu tade besjedio,
0074 "Kam da ti je, spuški kapetane!
0075 "A na mjesto sve moje družine,
0076 "Nako ovi dva stanca kamena,
0077 "Posjekoše Turke Crnogorci."
0078 To je bilo, a Bože, pomozi!