Grad gradio paša Novljanine,
Grad gradio i bedem sadio.
Što bi paša za dan napravio,
To mu vile obnoć oborile.
Jedne noći sanak baraveći, 5
Tri mu vile na san izlazile,
Govorile paši Novljaninu:
»Ne prav’ grada, ne sadi bedema,
Dok ne ideš na latinsko polje,
Pa uhvati bijelo Latinče, 10
Pa ga meći zidu u bedeme!«
Kad je sutra danak osvanuo,
Opremi se paša Novljanine
I on ode na latinsko polje,
Pa uhvati bijelo Latinče, 15
Dovede ga dvoru bijelome.
Molilo se bijelo Latinče,
Molilo se paši Novljaninu:
»O boga ti, pašo Novljamine,
Napravi mi pendžer na bedemu, 20
Da ja vidim kud me majka traži:
Travu kosi, po travi me traži,
Vodu gazi, po vodi me traži,
Goru sječe, po gori me traži.
Ne traži me, moja mila majko! 25
Ni po gori, ni po studen vodi,
Ni u ovoj zelenoj travici,
Evo mene gradu na bedemu!«
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 647-648.
