Gorom jaše šećer Salih-aga,
gorom jaše, goru kunijaše:
— Carna goro, ne zelenila se,
gdje u tebi kapi vode nejma!
Došlo mi je zaklati đogina, 5
njegove se krvce napojiti,
rađe toga, nego rujna vina!
Nešto mu se iz gorice javlja:
-— Ne kolj’ đogu, šećer Salih-aga!
Ne kolj’ đogu, ne čini đunaha, 10
ne pij vina, ti ne gubi dina!
Malo kreni, eto ti bunara
i na njemu nagorkinja vila,
ona će te vodom napojiti
i tvom đogi krila pokloniti, 15
a ti ljubi prebijelu vilu!
Kad to čuo šećer Salih-aga,
vrnu đogu otkud glas mu dođe
i on dođe na bunar na vodu,
i tu nađe nagorkinju vilu. 20
Ona ga je vodom napojila
i đogi mu krila poklonila.
On obljubi nagorkinju vilu!
Otada mu đogo vilen bio
i ago se njime ponosio. 25
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 670.
