Gorom gredi đevojčica,
Na vreteno zlato prede.
Sa zlatom se razgovara:
„Zlato moje, kome ću te?
Ko me srete, onom’ ću te? 5
Dok je srete star na konju,
Pa joj 'vako progovara:
„Božja pomoć, đevojčice!
More li mi zlato biti?“
„Prolaz tamo star na konju, 10
Ne more ti zlato biti —
Staru zlato ne trebuje!“
Stari prođe, mladi dođe;
I mladi joj govoraše:
„Božja pomoć, đevojčice!“ 15
Đevojka mu odgovara:
„Zdravo bio, mlad delijo!“
„Oj, Boga ti, đevojčice!
More li mi zlato biti?“
A đevojka odgovara: 20
„Oj, Boga mi, mlad delijo,
More zlato i đevojka!
Za tebe sam zlato prela,
I gojila b’jelo lice,
I češljala obrvice“ 25
