Glasnik
| Glasnik (1894) Pisac: Stevan Bešević |
Na prozore golub pao,
Pa u stakla tuče krili,
O vratu mu pismo visi,
Što ga dragi šalje Mili.
... Pismo dade bjeloj tici,
Da ga nosi vjerenici;
... U njem’ piše „aber” sreće:
Da s bojišta zdrav se kreće!
U prozore golub kljuca,
Traži... guće i obl’jeće,
Al’ se niko ne odziva,
Tom’ glasniku l’jepe sreće.
... Svud’ je muklo i tišina,
Svud’ je nemo i praznina;
— Ne zna glasnik da sred dvora
Nema više živa stvora!
Još jednako golub čeka,
Ali vjetar,... ao jade!
Sa sjevera dunu ljuti,
... I smrznuto tiče pade!
— Pod prozori mrtvo leži,
Preko njega vjetar reži;
... Ko da ciči kletve silâ:
„Nevjerna je tvoja Mila!”
Vraćaju se bojne čete,
Sretan vojno napr’jed juri,
Poklopio vjerna hata,
... Ta svojoj se Mili žuri;..
— Kuda letiš nesretniče!
Pogle ono mrtvo tiče;
Glasnik tvoj je smrznuo se,
A pismo ti vjetri nose!
Tužan vojno pred dvor stao,
Crna slutnja u njem’ vrije;
„Eto mene!”... jeknu bolno,
... „Ali ona,... ona gdi je!?”
— Pastirče ga jedno malo,
Čulo pa mu dotrčalo:
„Nosim kneže crne glase:
„Nevjernica — udala se!”
„Dosta momče!... nemoj dalje;”
Jeknu vojno i obode,
Hat poleti kao munja,
... Al’ kud’ leti... kuda ode?!..
— Kuda ode?... nosi glase,
U goluba ne uzda se,
Leti glasnik,... gdje će stati:
Nevjera će samo znati!!
Spljet.
Izvor[uredi]
1894. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina deveta, broj 12, str. 182.
|