Gazda Jakov/9

Izvor: Викизворник

◄   VIII ПОЈАВА IX POJAVA X ПОЈАВА   ►

IX POJAVA

JAKOV, JOVO

JAKOV (Izviruje iz svoje sobe): Neko je cikn’o...
JOVO (Zbunjen): I meni se čini, da je neko cikn’o...
JAKOV: A ko je cikn’o?
JOVO (Okreće se): Ne znam ni ja ko je cikn’o.
JAKOV (Ljubaznije): A što ti tu stojiš? Što ne uljegneš amo, da malo sjednemo?
JOVO (Slegne ramenima): Neka... Moguja ja i ovđe... I ovđe je lijepo...
JAKOV: Jok, jok, jok! (Uvodi ga za ruku u svoju sobu i sjedne ga na stolicu) Ovđe ?e tebi mjesto!... Ti si jedno pssšteno momče, koje bježi od besposlica, a meni je svako pošteno momče drago...
JOVO (Zbunjen): I! meni je...
JAKOV (Sjedne prema njemu): Jesi li danas im’o posla?...
JOVO (Prisebnije): Po malo... po malo...
JAKOV: Kakav je interez?
JOVO (Sinu mu oči; kao da se nečem obradovao. Ispravi se i odmah govori jasnije, otvorenije i ozbiljnije): Interez je sitan, mali... Svijet nepošten, pa neće da plaća skuplje... Kad mu dajem trides’ po sto k’o da mu kožu derem... Neće da kaže, da je to pošteno i pravo trgovački...
JAKOV (Vadi Milanovu priznanicu): Nego, moliću te, potpiši mi se ovđe kao svjedok... Sigurno je, ama opet nek’ ima svjedok... Ubio sam ti jutros debelu patku...
JOVO (Potpisuje): To valja! (Vadi tri hartije) A sad se potpiši i ti meni... (daje mu pero) Ja sam, k’o što vidiš, operušio tri... Jednom sam pozajmio hiljadu kruna u napolijunima, pa sam napolijune račun’o skuplje... Ima intereza i četeres’!...
JAKOV (Vraća mu potpisane hartije. Oduševljen): Bre, ti si pošteno i čestito momče! Taki nam potrebuje! Samo ti tako pa se ne boj! Imaćeš svega... Danas, kad stečeš puno para, stek’o si i pameti i poštenja i prijatelja! Svak te fali, diže!... I u listove te pišu... Krasno!
JOVO (Ustane): Ja imam posla i vrijeme je, da se iđe. (Pođe, pa zastane na vratima) Pošlje će dsći otac, da ti govori o... jednoj krupnici... (Ode)



Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Svetozar Ćorović, umro 1919, pre 105 godina.