Gazda Jakov/8

VIII POJAVA

VIII POJAVA

LjUBICA i JOVO

LjUBICA (Otvara vrata, tiho smiješeći se): Ko je to?
JOVO (Istakne se, tiho): Ja sam.
LjUBICA (Prepane se): Uh! (Začuđeno) A što si doš’o?
JOVO (Zbunjen): Drago mi da... da te nešto zapitam...
LjUBICA: A šta bi ti mene pit’o?
JOVO (Smješka se): Eh, eh, onako nešto, malo... Eto pitao bih... Zar se ne smije pitat’?
LjUBICA: To nikome nije zabranjeno.
JOVO: Ni meni nije zabranjeno?
LjUBICA: Ni tebi.
(Oboje ćute neko vrijeme i gledaju preda se. Jovo tupka prstima po vratima)
JOVO (Tupkarajući): A piješ li ti kahve puno?
LjUBICA (Gleda ga začuđeno): Ne pijem.
JOVO: A jedeš li šećera?
LjUBICA: Zar da pokvarim zube?
(Opet ćute neko vrijeme)
JOVO (Tupka nogom po tlima): Ali ti voliš haljine svilene ili od basme?
LjUBICA: Bogme kako kad. Od basme češće nosim.
JOVO: A jesu li ti draga premasna jela?
LjUBICA: Meni, bogme, nisu.
(Opet ćute)
JOVO (Otežući): Ti ne voliš često ni u šetnju izlaziti?
LjUBICA (Gleda ga): A što ti mene pitaš?
JOVO (Smiješeći se): To mi treba.
LjUBICA: A zašta bi ti trebalo?
JOVO (Uzvije ramenima, zbunjeno): Hoću da se ženim.
LjUBICA: Hoćeš da se ženiš? Pa što ti mene pitaš za te stvari?... Što ne pitaš onu, koju si izabr’o?...
JOVO (Smješka se): A zar ne znaš?
LjUBICA: Šta?
JOVO: Da sam izabr’o... tebe...
LjUBICA (Cikne glasno): Uh! (Zatvori vrata i sakrije se u sobu)
JAKOV (Trgne se, ostavi tefter): Ko ono ciknu?
JOVO (Zadovoljan): Lijepa... I nije skupa... A toliki miraz!...

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Svetozar Ćorović, umro 1919, pre 105 godina.