Gavran kapetan oženi Senjanina Juru
Piju vince otočka gospoda
Više Senja na travi zelenoj:
Pje vino Nakić kapetane,
I s njijeme Dujić oberstare,
I s njijema Gavran kapetane, 5
I s njijema jedan pop vladika,
I s njijema Senjanin Juriša.
Al' govori Mrkić kapetane:
„Oj Juriša, moje dite drago!
„Ti si junak, pa neženjen, Jure, 10
„U mene su dvi ćeri jedine,
„S njima ću te oženiti, Jure!“
Muči Jure, ništa nedivani. –
Kad to čuo Dujić oberstare,
On govori Senjanin Juriši: 15
„Oj Juriša, dite moje drago!
„Ti si junak, pa neženjen, Jure,
„U mene je sestrica jedina,
„S njome ću te oženiti, Jure!
Muči Jure, ništa nedivani. – 20
Kad to čuo Gavran kapetane
On govori Senjanin Juriši:
„Oj Juriša, dite moje drago!
„Ti si junak, pa neženjen, Jure!
„U mene je sestrica jedina, 25
„S njome ću te oženiti, Jure!
Muči Jure, ništa nedivani. –
Kada čuo to pope vladika,
On govori Senjaninu Juri:
O Juriša, dite moje drago! 30
„Ti si junak, pa neženjen, Jure!
„U mene su dvi ćeri jedine,
„Jedna Stana, druga Anđelija,
„Biraj, Jure, koja ti je draža,
„S njome ću te oženiti, Jure! 35
Muči Jure, ništa nedivani;
Već govori otočkoj gospodi:
„Fala vami na vašim sestricam,
„I na vašim mlađanim ćerami;
„A ja sam se junak zatekao 40
„Zatekao i još zarekao,
„Da se junak ja ženiti neću,
„Ja ženiti s kršćenom divojkom,
„Ni s Vlahinjom nis lipom Kranjicom,
„Nego junak Turkinjom divojkom, 45
„Iz Mrsinja mlađana Osmana.
„Već je-l' majka rodila junaka,
„I junačkim pasom opasala,
„Junačko mu ime nadivala,
„Da on ode do Mrsinja grada, 50
„Da m' dovede Turkinju divojku?“
Svi junaci nikom ponikoše
I u crnu zemlju pogledaše,
Al' negleda Gavran kapetane
Već govori Senjaninu Juri: 55
„Oj Juriša, dite moje drago!
„Evo j' majka rodila junaka,
„Junačkim ga opasala pasom,
„Junačko mu ime nadivala!
„Ti mi dobij konja prez biljega, 60
„I skroj meni sve tursko odilo,
„Ja ću šećati do Mrsinja grada,
„Dovest ću ti Turkinju divojku.“
Jedva oto Jure dočekao,
Kupuje mu konja prez biljega, 65
Kupuje mu tursko odijelo,
Pa on daje Gavran kapetanu.
Al' govori Gavran kapetane:
„Pijte vince, otočka gospodo!
„Pijte vince vi devet danaka, 70
„Mol'te boga, da ja zdravo dođem,
„Ja ću za vas sve platiti vino.“
On s' otište pram Mrsinju gradu,
Kad on došo do Mrsinja grada
I došao Osmanovoj kuli, 75
Božju njemu pomoć nazivaše,
Božju m' Osme pomoć odprimao.
Al' govori Osme od Mrsinja:
„Odkle si ti neznana delijo?
Al' je njemu Gavran besjedio: 80
„Ja sam junak od Lijevna grada,
„Tvoj pobrica Mujo momče mlado.
„Reko si mi svoju ćercu dati,
„Mlada mene s njome oženiti.“
A lipo mu Osme besjedio: 85
„Pobratime, Mujo momče mlado!
„Dao bih ti lijepu djevojku;
„Al' je ošla Mrsinjskom' bunaru
„Igrat' kolo tri bijela dana;
„Ja neznadem, hoće-li i doći.“ 90
Lipo njemu Mujo besjedio:
„Pobratime, Osme od Mrsinja:
„Kakva j' rasta lijepa djevojka?“
On je svomu pobri govorio:
„Oj Mujica, dragi pobratime! 95
„Lako 'š moju poznati divojku:
„Tanka struka, a visoka rasta,
„Crna oka, skovrčavih kosa,“
Kad to čuo Mujo momče mlado,
On s' otište Mrsinjskom' bunaru. 100
Kod bunara tri kola igraju,
A sva tri su lipih divojaka,
U prvom je kolu pozno Mujo.
On sjahiva s dobra konja svoga,
U zemljicu koplje udario, 105
Pa za koplje konja privezao,
Baca uzdu konju na unkaše,
Pa se fata do lipe divojke.
Desnom nogom curu očepljuje,
A na troje kolo raztrguje.
Sitila se lijepa divojka,
Da je oto Mujo iz Lijevna,
Desnim okom na njeg namiguje.
Kada oto Mujo ugledao,
Ufati je za bijelu ruku, 115
Pa je meće na konjika svoga,
A iztegnu koplje iz zemljice,
Pa odriši konjika od koplja,
Pa se baca konjiku na leđa,
Pa on bježi k otočkoj gospodi. 120
Kad od kola Mujo odmašio,
Onda se je kolu on javio:
„Nije ovo Mujo od Lijevna
„Nego junak Gavran kapetane.“
Kad to čula u kolu momčadi, 125
Za njim su se oni natisnuli,
Da bi stigli Gavran kapetana,
Pa da otmu lijepu djevojku,
I da njemu odsijeku glavu.
Al' je njemu dobra sreća bila, 130
On uteče na dobru konjiku,
On uteče k otočkoj gospodi,
I odvede lijepu divojku,
Daleko ga ugledali Juru,
Al' nemogu njega da poznadu. 135
Dofaćaju Dujić oberstaru,
Dofaćaju plane i mirčine,
Da poznaje Gavran Kapetana.
On raztegnu plane i mirčine,
Pa poznaje Gavran kapetana. 140
Kad ga pozna Dujić oberstare,
On govori Senjaninu Juri:
„Veseli se, Senjanin Juriša!
„Eto nami Gavran kapetana,
„I on vodi Turkinju divojku.“ 145
Malo toga postalo vrimena,
Ugledaše starog' turskog' hadžu.
I dotežu Dujić oberstaru,
Dotežu mu plane i mirčine,
Da poznaje, kojim ono ide. 150
On raztegnu plane i mirčine,
I ugleda staroga kadžiju,
Đe on nosi teskeru u ruci. “
Al' govori Dujić oberstare:
„Eto nami staroga hadžije, 155
„I on nosi teskeru u ruci.“
Ali eto staroga hadžije,
Za Gavrana pita kapetana.
Odmah mu se Gavran kazivao,
On mu daje teskeru u ruke; 160
Al' je nezna Gavran pročitati,
Već je daje Dujić oborstaru,
Da on gleda, što mu knjiga kaže.
Ali njemu knjiga zapovida,
Da on bolje ide na megdane, 165
Njega zove Osme od Mrsinja.
Al' govori Senjanin Juriša:
„Boga tebi Guvran kapetane!
„Ti si za me doveo đevojku,
„Ja ću za te poći na megdane, 170
„Triput jesam na megdanu bio,
„I tri turske odvalio glave,
„I otu ću Mrsinjskog' Osmana.“ —
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
