Vjerna ljuba osvećuje druga

Izvor: Викизворник


Vjerna ljuba osvećuje druga

0001 Knjigu piše Erdeljiću bane,
0002 Knjigu piše Senjanin Ivanu:
0003 „Bogom, pobre, Ive Senjanine!
0004 Dođi meni na pir u svatove
0005 I dovedi Jelu, ljubu vjernu,
0006 Bit ćeš meni za vjenčana kuma,
0007 Jele ljuba za jenđiju mlada.”
0008 Kad Ivanu b’jela knjiga dođe,
0009 Knjigu štije i na nju se smije,
0010 Gledala ga ostarila majka,
0011 Pa Ivanu sinu besjedila:
0012 „O moj Ive, moje d’jete drago,
0013 Otklen tebi b’jela knjiga dođe,
0014 Otklen knjiga, od kojega grada,
0015 Od koga li prijatelja draga,
0016 Il od kuma, il od pobratima?”
0017 A Ivane majci besjedio:
0018 „O, ču li me, moja mila majko!
0019 Kad me pitaš, kazat ću ti pravo,
0020 Ovo meni b’jela knjiga dođe,
0021 Ni od kuma, ni od pobratima,
0022 Već od pobre Erdeljića bana:
0023 On me moli, moja mila majko,
0024 Da mu dođem na pir u svatove
0025 I da vodim Jelu, ljubu vjernu,
0026 Bit ću njemu za vjenčana kuma
0027 Jele ljuba za jenđiju mlada.”
0028 Al Ivanu besjedila majka:
0029 „Ne hod’, Ive, drago d’jete moje!
0030 Strah je mene, da bude izdaja,
0031 Ti ako ćeš i otići, Ive,
0032 Al ne vodi Jele ljube vjerne:
0033 Jele, ljuba, odviše je l’jepa,
0034 Pa će banu pasti u srdašce,
0035 I tebe će pogubiti, Ive,
0036 I odvesti tvoju ljubu vjernu.”
0037 Ma Ivane ne slušao majke,
0038 Već Jelinu ljubu dozivao:
0039 „O Jelino, moja ljubo vjerna,
0040 Ti se šetaj u zelen-livade,
0041 Izabiri do dva dobra konja,
0042 Tebi dobra, meni i boljega,
0043 Otić’ ćemo pobri u svatove,
0044 Pobri mome, Erdeljiću banu.”
0045 Kad Ivana ljuba razumila,
0046 Ino njemu činit mogla nije,
0047 Već se šeta u zelen-livade,
0048 Izabire do dva dobra konja,
0049 Sebi dobra, Ivi još boljega.
0050 L’jepo ih je Jele osedlala,
0051 Zob im dava bjelice pšenice,
0052 Pit im dava ml’jeka od ovaca,
0053 Pa se vraća u bijele dvore,
0054 Pa na t’jelo udara odilje.
0055 L’jepo se je opravila Jele,
0056 L’jepo Jele, a još ljepše Ive.
0057 Pa odoše niz bijelu kulu.
0058 Kad su došli pod kulu bijelu,
0059 Izvodiše konje iz livade;
0060 Na jednoga Ive ushitio,
0061 A na drugog Jele, ljuba vjerna.
0062 Pa Ivane majci besjedio:
0063 „Ostaj s Bogom, moja mila majko!”
0064 „„Pošlo s Bogom, dvoje djece moje,
0065 Dvoje djece, Jele i Ivane!””
0066 Kad su došli u goru zelenu,
0067 Ivanu je ljuba govorila:
0068 „Ah, moj Ive, mili gospodare,
0069 Ja ne vidim crljenih barjaka,
0070 Nit se pale puške talijanke,
0071 Strah je mene, da izdaja bude,
0072 Vratimo se našem b’jelom dvoru!”
0073 Ma Ivane ljubi govorio:
0074 „Ne budali, Jele, ljubo moja!
0075 Mi smo jutros zakasnili, ljubo,
0076 Kasno pošli od bijela dvora,
0077 A svati se prije uputili
0078 I otišli po djevojku mladu.”
0079 Kad su bili na pogledu dvora,
0080 Daleko ih bane ugledao,
0081 Na bliže je prid nje išetao;
0082 Konje prima, za zdravlje ih pita:
0083 „Jesi l’ zdravo, Senjanin Ivane,
0084 Jesi l’ zdravo, jes’ se umorio?”
0085 Odgovara Senjanin Ivane:
0086 „Zdravo sam ti, Erdeljiću bane!
0087 Zdravo jesam, a umoran nisam.
0088 A moj pobre, Erdeljiću bane,
0089 Gdje je tvoja l’jepa kita svata,
0090 A gdje tvoja vjerena djevojka?”
0091 Odgovara Erdeljiću bane:
0092 „O, moj pobro, Senjanin Ivane,
0093 S mojim sam se zavadio šurom,
0094 U zavadi ostala djevojka:
0095 Ostavili za drugu nedjelju.
0096 Već hajdemo u bijele dvore,
0097 Da se malo napijemo vina!”
0098 Al Ivanu ljuba besjedila:
0099 „Ne hod’, Ive, mili gospodare!
0100 Strah je mene, da izdaja bude.”
0101 Ma Ivane ljube ne slušao,
0102 Nego ode u bijele dvore.
0103 Za pune su posjedali stole,
0104 Tude jidu, rujno vino piju.
0105 Kad je malo po objedu bilo,
0106 Ivanu je ljuba besjedila:
0107 „O, Ivane, mili gospodare,
0108 Hajdemo mi dvoru bijelome,
0109 Karat će nas naša stara majka,
0110 Da čuvamo ovdje tuđe dvore,
0111 A naše smo same ostavili.”
0112 Kad to čuo Erdeljiću bane,
0113 Skoči bane na noge lagane,
0114 Pa natoči do dv’je čaše vina,
0115 Jednu dava Senjanin Ivanu,
0116 Drugu dava ljubi Ivanovoj.
0117 Zdravo Ive čaši priniknuo,
0118 Na po mrtav od nje odniknuo.
0119 Kad vidjela ljuba Ivanova,
0120 Za desnu ga ruku uhvatila,
0121 Pod b’jelu ga kulu izvodila,
0122 Na vranca ga konja posjednula,
0123 Pa odoše dvoru bijelomu.
0124 Kad su bili u gori zelenoj,
0125 Ivana je glava zaboljela,
0126 Pa je Jeli ljubi besjedio:
0127 „O Jelino, moja ljubo vjerna!
0128 Rusa me je glava zaboljela,
0129 Bog će dati, da će dobro biti;
0130 Žarko mi je sunce omrznulo,
0131 Crna mi je zemlja odražala.
0132 Skini mene sa vrana konjica,
0133 Pa me stavi na travu zelenu!”
0134 Kad Ivana ljuba razumila,
0135 Jadu se je ona dosjetila,
0136 Pa ga skide sa vrana konjica
0137 I stere ga na travu zelenu.
0138 Još je malo u životu bio,
0139 Pa je Jeli ljubi besjedio:
0140 „Ostaj s Bogom, Jele, ljubo moja!
0141 Pozdravi mi milu majku moju,
0142 U za’ čas je poslušao nisam.”
0143 To izreče, ma ne more veće,
0144 To izusti, pa dušu ispusti.
0145 Teško cvili Jele, ljuba vjerna,
0146 Teško cvili i suze proliva.
0147 Mislila je, jadna se rodila:
0148 Ili bi ga ondje ostavila,
0149 Ili bi ga doma odvodila;
0150 Sve mislila, na jedno smislila:
0151 Podanj b’jele ruke podvlačila,
0152 Od zemlje ga jedva rastavila,
0153 I na vrana konja podignula,
0154 B’jelomu je dvoru odlazila.
0155 Kad je bila na pogledu dvora,
0156 Gledala je svekrvica stara
0157 Pa prid svoju nevu išetala.
0158 Konja prima, za zdravlje je pita:
0159 „Jes’ mi zdravo, moja neve draga?
0160 Jes’ mi zdravo, jes’ se umorila,
0161 Putujući iz daleka puta?
0162 Gdje je Ive, moje dite drago?”
0163 Cvileći joj odgovara mlada:
0164 „Zdravo jesam, umorna ti nisam,
0165 Putujući iz daleka puta.
0166 Zar ne vidiš, svekrvice stara,
0167 Mrtav Ive na vranu konjicu,
0168 Eno ti je Ive preminuo,
0169 I tebe je majku pozdravio,
0170 U za’ čas te poslušao nije!”
0171 Kad to čula Ivanova majka,
0172 Zapištala iza svega glasa:
0173 „Ajme, Ive, drago dite moje!
0174 Kud će sada samohrana majka?
0175 Tvoja će se preudati ljuba,
0176 Ostat sama ostarila majka!”
0177 Ma joj neve besjedila mlada:
0178 „Aj, ne luduj, svekrvice stara!
0179 Prvo mene zemlja poljubila,
0180 Neg u dvoru samu t’ ostavila!”
0181 Tako malo postajalo vr’jeme,
0182 Malo vr’jeme i malo zemana,
0183 Knjigu piše Erdeljiću bane
0184 A na ruke ljube Ivanove:
0185 „Kumo moja, ljubo Ivanova!
0186 Čuo jesam, ma vidio nisam,
0187 Da ti ’e vojno Ivo preminuo,
0188 A ti mlada, ti bi se udala,
0189 Da te prosim, bi li pošla za me?”
0190 Kad joj mladoj b’jela knjiga dođe,
0191 Knjigu štije i na nju se smije,
0192 Jednu štije, drugu bolje piše
0193 A na ruke Erdeljića bana:
0194 „Bogom, pobre, Erdeljiću bane!
0195 A zar ne znaš, da je preminuo,
0196 Kad je u tvom dvoru vino pio?
0197 Ja sam mlada, ja bih se udala,
0198 Ne pitaj me, bih li pošla za te,
0199 Kupi svate, hajde po djevojku,
0200 U nedjelju, koja prva dođe.”
0201 Kada banu b’jela knjiga dođe,
0202 Knjigu štije i na nju se smije,
0203 Jednu štije, druge bolje piše,
0204 Rasturi ih na sve četri strane,
0205 Pa pokupi kićene svatove.
0206 Kad je došla prva nedjeljica,
0207 Oprema se Erdeljiću bane,
0208 Oprema se dvoru bijelomu,
0209 Dvoru b’jelu Ive Senjanina.
0210 Kad su bili u goru zelenu,
0211 Na pogledu dvora Ivanova,
0212 Gledala ih Ivanova majka,
0213 Dozivala svoju nevu dragu:
0214 „Bora tebi, moja neve draga!
0215 Čiji svati goricom zelenom,
0216 Čiji svati, tko im je djevojka?”
0217 Jele joj je besjedila mlada:
0218 „Oj, bora ti, svekrvice stara,
0219 Kad me pitaš, pravo ću ti kazat:
0220 Kita svata Erdeljića bana,
0221 A ja sam im mlađana djevojka!”
0222 Kada čula Ivanova majka,
0223 Zapištala iza svega glasa:
0224 „Ajme, Ive, moje dite drago,
0225 Još ti nisu pocrnili zubi,
0226 A tvoja se preudava ljuba,
0227 A meni je tvrdu vjeru dala,
0228 Da je prije zemlja poljubila,
0229 Neg bi mene ostavila samu!”
0230 Kad je ovo razumila neve,
0231 Svekrvici svojoj besjedila:
0232 „Aj, ne luduj, svekrvice stara!
0233 I opet ti tvrdu vjeru davam,
0234 Da me prije zemlja poljubila,
0235 Neg bi tebe samu ostavila.”
0236 Pa se skače na noge lagane,
0237 Ode Jele pod bijele dvore,
0238 Pa privrće st’jene stanovite
0239 I pohvata zmije šarovite,
0240 Pa ih kolje kako male janjce.
0241 Polu kupe natočila jida,
0242 Drugu polu nadolila vina,
0243 Pa otrča na gornje tavane.
0244 Tizim svati došli prida dvore,
0245 Mlada viri na prozorje kule,
0246 Pa dozivlje Erdeljića bana:
0247 „Bogom pobre, Erdeljiću bane!
0248 Dođi meni na gornje tavane,
0249 Da se malo napijemo vina,
0250 Jer ja prije ne iđem iz kule!”
0251 Kad to čuje Erdeljiću bane,
0252 Skoči bane na noge lagane,
0253 Odmah ode na gornje tavane,
0254 Gdje ga mlada l’jepo dočekala:
0255 Dodala mu jednu kupu vina;
0256 Zdravo bane kupi priniknuo,
0257 Na po mrtav od nje odniknuo.
0258 Kad vidila ljuba Ivanova,
0259 Za b’jele ga ruke uhvatila,
0260 Vodila ga na prozor od kule,
0261 Pa ga baci pod pendžer od kule,
0262 I dozivlje l’jepu kitu svata:
0263 „Eto vam ga, l’jepa kito svata,
0264 Eto vam ga, kićeni svatovi,
0265 Nosite ga dvoru unatrage,
0266 Ka sam i ja moga gospodara,
0267 Gospodara Ivu Senjanina.”



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/6. Junačke pjesme (historijske, krajiške i uskočke pjesme), knjiga deveta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, 1940.