Vjerenica bega Jovan-bega

Izvor: Викизворник


Vjerenica bega Jovan-bega

Platno tkala plemenita Mara;
Platno tkala na sred polja ravna.
Slomi joj se stanak od šimšira,
Istrgaše niti ibrišimli
Neveselo niz polje gledala; 5
Ugledala svog mila djevera,
Vas u mrku i na konju vranu.
Pred njega je Mara ishodila,
Pa je njemu tiho govorila:
„A boga ti moj mili djevere, 10
Što s’ u mrku a na konju vranu?“
Djever joj je tiho govorio:
„O boga mi plenenita Maro
Od kako sam tebe isprosio,
Loše nas je sreća priskočila; 15
Devet braće kuga pomorila.
Sad boluje Čelebija Jovo,
Već me poslo da te vodim dvoru.“
Vrisnu Mara, kano ljuta guja:
„Kako ć’ ići, žalosna mi majka 20
Bez svatova i bez djeverova?“
Djever joj je tiho govorio:
„Bit ne može, valja ići, Maro!“
To se Mari ino ne mogaše,
Već se stade Mara odijevat: 25
Pređe Mara goru kukajući;
Ravno polje pređe jadujući.
U tom dođe dvoru jovanovu
I dođoše u mermer avliju.
Dok je Mara sa konja sjahala, 30
Odma ode uz tananu kulu
I odleće u šikli odaju,
Gdje boluje čelebija Jovo.
Dođe, prođe, viš glave mu sjede
Roni suze niz bijelo lice. 35
Otišće se suza od obraza,
Pade suza Jovanu pa lice,
Pa opržn bega Jovan-bega.
Tad’ se prenu beže Jovan-beže,
Pa Jovan beg riječ progovara: 40
„Pusta kulo, pusta mi ostala,
Zar si meni pusta prokapala.
Nijesam te davno načinio:
Otkako sam Maru isprosno?“
Progovara ostarjela majka: 45
„Nije tebi kula prokapala,
Već je tebe suza opržila,
Vrela suza plemenite Mare.“
Kada začu čelebija Jovo,
Da je došla plemenita Mara! 50
Pruža ruku po brusa jastuku,
Pa govori plemenitoj Mari:
„Srce, dušo, plemenita Maro!
Evo tebi ključa od sanduka,
Pa izvadi gospodske darove, 55
Što su tebi djeveri spremili,
Pa ti ajde svojoj miloj majci,
Za života i moga i tvoga,
Jer će t’ korit mila majka moja.
Da te ni s’ čim prekoriti neće, 60
Mnome će te prskoriti majka.
Već ti ajde za života moga,
Već ti ajde svome bjelom dvoru.“
Dok se Mara s’ Jovom oprostila,
Odma Jovo dušu ispustio, 65
I umrje žalosna mu majka!
Ode Mara dvoru bijelome.
Dok je Mara polje prelazila,
Jovan bega mrtva okrenuše.
Dok je Mara dvoru dolazila, 70
Jovan bega u raku spustiše.

Pribilježio Dušan St. Popović, Zeničanin.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Bosanska vila, godina I, broj 15, Sarajevo, 1. avgusta 1886, str. 234-235.