Vučićeva buna

Izvor: Викизворник


Vučićeva buna (1842)

0001 Od vremena i našega znanja,
0002 Evo, braćo, nije davno bilo,
0003 Evo, kažu, dve godine dana
0004 I treća je, braćo, nastanula
0005 Otkako se zemlja zapotresla,
0006 Zadrktaše četiri planine —
0007 Ježevac više carigrada,
0008 I Avala više Beograda,
0009 I Kosmaja poviše Rogače
0010 I Utina više Peterburga.
0011 Mili Bože, čuda velikoga,
0012 Digoše se silni i pomamni,
0013 Evo, kažu, četiri daije —
0014 Prvo jeste prokleti Vučiću,
0015 A do njega Simiću Stojane,
0016 Do Stojana gospodin Avrame,
0017 Do Avrama Garački Ilija,
0018 I novinu jednu prenoviše,
0019 A iz Knića, sela velikoga,
0020 Po imenu načalnika Stevu,
0021 Opadoše starog Gospodara,
0022 Omraziše njega sa Srbijom,
0023 Isteraše njega iz stolice,
0024 Pak se vazdan biju stolicama,
0025 Svu noć dele blago zobnicama,
0026 Sirotinsku kasu poaraše,
0027 Što je puni sirotinja raja,
0028 Što je puni za dvaest godina.
0029 Na Crnječ ga, braćo, navoziše,
0030 Otpraviše njega Karavlaškoj,
0031 Karavlaškoj i Karbogdanskoj,
0032 On otide svome spahiluku.
0033 Kad bijaše pod bijelim gradom,
0034 Od bijelim gradom Biogradom,
0035 On proroni suze niz obraze,
0036 Pak besedi knjaz Miloše:
0037 „O Vučiću, prokleta ti duša,
0038 Prokleto ti telo i koleno
0039 K’ ono isto Vuku Brankoviću,
0040 Koj’ izdade na Kosovu carstvo,
0041 Što omrazi mene sa Srbijom,
0042 Što opravi mene Karavlaškoj,
0043 Karavlaškoj i Karabogdanskoj,
0044 Al’ ja odo svome spailuku!”
0045 O Milošu, šumadinska majko,
0046 O Vučiću, da te Bog ubije,
0047 A da Bog da i sreća donela
0048 Te se tebi tvoja creva vukla
0049 Po belome gradu Biogradu!
0050 To se čudo nadaleko čulo,
0051 Nadaleko do Ćuprije grada,
0052 Evo, kažu, do Trojana grada,
0053 Evo, kažu, do nove kasarne.
0054 Kad začuši sve katane mlade,
0055 Svi skočiše na noge junačke,
0056 Obukoše đuzel odijelo,
0057 Britke sablje, braćo, prepasaše
0058 I mizdrake na rame uzeše,
0059 Pa stegoše sve svoje buine,
0060 Otidoše skeli na Moravu,
0061 Pa dozivlju skeledžiju mlada,
0062 Po imenu gazdu Aranđela:
0063 „Oj Boga ti, dragi skeledžija,
0064 Ajd’ navozi careve sinove!”
0065 Al’ eto ti mlada skeledžije,
0066 On ji ne kte, braćo, navoziti;
0067 Dok stigoše do dva oficira,
0068 Britke sablje, braćo, potrgoše,
0069 Više glave sablje zaigraše
0070 Po imenu gazdi Aranđelu —
0071 Mora vozit’ ako mu se neće,
0072 Pa doziva svoje skeledžije:
0073 „Dajte brže skele na Moravu,
0074 Navozite careve sinove!”
0075 Dopadoše skeledžije mlade,
0076 Navezoše careve sinove.
0077 Izađoše carevi sinovi,
0078 Evo, kažu, u polje skelino,
0079 Manuše se konjma na ramena,
0080 Otidoše šeer Jagodini,
0081 Oni idu gnjevno, neveselo,
0082 Otidoše i gladni i žedni.
0083 Kad stigoše šeer Jagodini,
0084 Kroz čaršiju, pobro, proidaše,
0085 Niti traže leba bijeloga,
0086 Niti traže vina i rakije,
0087 Tek odoše šeer Kragujevcu.
0088 Al’ na kasu juriš učiniše,
0089 Veljkovića Jovu uvatiše,
0090 Komesaru ruke savezaše,
0091 Okovaše noge do kolena,
0092 Baciše ga na dno u tavnicu.
0093 Dok su bili ašluk zadobili,
0094 Izvadiše do četiri topa,
0095 Okretoše belom Beogradu.
0096 Kad stigoše belom Beogradu,
0097 Evo, kažu, braćo, više Ripnja,
0098 Više Ripnja, pobro, baš kod Trešnje,
0099 Al’ eto ti prokleta Vučića.
0100 Kad oseti sve mlade katane,
0101 Knjigu piše prokleti Vučiću,
0102 Pa je šilje do sela Vrčina,
0103 A do dvora Jovana Grujića:
0104 „Odi, Jovo, belom Biogradu,
0105 Odi, Jovo, da se sastanemo!”
0106 Kad Jovanu sitna knjiga dođe,
0107 On doziva svojega pisara,
0108 Po imenu Milan’ učitelja,
0109 Te je Milan knjigu razgledao;
0110 Iz knjige mu milan iskazuje:
0111 „Ajde, Jovo, belom Biogradu,
0112 Tebe zove kniježe Vučiću
0113 Do bijela grada Biograda!”
0114 Kad je Jovan reči razumeo,
0115 On dovati debela dorata,
0116 Ta dorata širokoga vrata,
0117 Pa on ode belom Biogradu.
0118 Predsrete ga prokleti Vučiću,
0119 Ruke širi, u lice ga ljubi:
0120 „Oj Jovane, krilo sokolovo,
0121 Jesi l’ meni rano doletio,
0122 Jesi l’ meni vojsku pokupio?” —
0123 „Oj Boga, mi, kniježe Vučiću,
0124 Jesam tebi rano doletio,
0125 Al’ ti nisam vojsku pokupio!”
0126 Tada reče prokleti Vučiću:
0127 „Oj, Boga ti, Jovane Grujiću,
0128 Otkud tebi debeli dorate —
0129 Da li si ga za blago kupio,
0130 Da li ti ga kobila oždrebi?”
0131 Onda reče Jovane Grujiću:
0132 „Oj, Boga mi, kniježe Vučiuć,
0133 Ja ga nisam za blago kupio,
0134 Većem mi ga kobila oždrebi
0135 Od mojega dvora bijeloga!”
0136 Al’ eto ti prokleta Vučića,
0137 Opet jeste knjigu nakitio,
0138 Pa je šilje do puste Ivanče,
0139 A do bela dvora Bogićeva,
0140 Po imenu Ranku iz Ivanče:
0141 „Kada Ranku sitna knjiga dođe,
0142 Ajde, Ranko, belom Biogradu!”
0143 Kad je Ranko knjigu razgledao,
0144 On dovati ćoravoga vranca,
0145 Pa se manu vrancu na ramena
0146 I otide belom Biogadu.
0147 Kada stiže belom Biogradu,
0148 Predsrete ga prokleti Vučiću:
0149 „Ao, Ranko, gnjizdo sokolovo,
0150 Jesi l’ meni rano doletio,
0151 Jesi l’ meni vojsku pokupio?
0152 Tad besedi Ranko iz Ivanče:
0153 ,.Jesam tebi rano doletio,
0154 Tek ti nisam vojsku sakupio!”
0155 Al’ eto ti prokleta Vučića,
0156 I on jeste knjigu nakitio,
0157 Pak je dade Ranku iz Ivanče:
0158 „Ajde, Ranko, gore Kolubari,
0159 Te podigni slavne Kolubarce,
0160 I podigni sve Posavlje Ranko,
0161 I podigni Šabačku nahiju,
0162 I podigni svu bogatu Mačvu
0163 I podgini Valjevsku nahiju,
0164 Okreni ji belom Biogradu —
0165 ,Čujete li, moja braćo draga,
0166 Ajd’te brže belom Biogradu,
0167 Izdade nas knjaz Miloše,
0168 Nas predade on, braćo, Englezu,
0169 On nas dade za žute dukate!”
0170 Sirotija beše potrčala,
0171 Potrčala belom Biogradu,
0172 Al’ eto ti prokleta Vučića,
0173 Opet jeste knjigu nakitio,
0174 Pa je dade Jovanu Grujiću:
0175 „Ajde, Jovo, dole Podunavlju
0176 I podiži mlade Podunavce —
0177 ,Čujete li, moji Podunavci,
0178 Podunavci, bezumni junaci,
0179 Potrčite belom Beogradu,
0180 Izdade nas knjaz Miloše,
0181 Nas prodade on, braćo, Englezu,
0182 Englezu za žute dukate!’ ”
0183 Sirotinja beše pomislila,
0184 Pomislila da je sve istina,
0185 Al’ to, braćo, nij’ istina bila,
0186 Prevariše silnu Srbadiju!
0187 Dok su bili vojsku pokupili,
0188 Evo, kažu, na Svetu Trojicu,
0189 Jedno s drugim dvadeset iljada,
0190 Okretoiše belom Beogradu,
0191 U Ripnju su noćcu zanoćili.
0192 Kad su bili noćcu zanoćili,
0193 Iz nebesa sitna dažda pade,
0194 Sirotinja beše procvilila.
0195 Što je jadna bila procvilila? —
0196 Što se njojzi bilo dosadilo!
0197 Kad je bila zora zabelila,
0198 Iza zore sunce ogranulo,
0199 Okrete ji belom Kragujevcu,
0200 Kad bejau, braćo, više Ripnja,
0201 Više Ripnja, braćo, u livada,
0202 Ustaviše svoju silnu vojsku,
0203 U paradu vojsku učiniše,
0204 Lepo su im barut pod’jelili:
0205 „Potrčite, moja braćo krasna,
0206 Potrčite na četiri strane,
0207 Opkolite sve katane mlade!”
0208 Sirotinja beše potrčala:
0209 Dok iskoči prokleti Vučiću,
0210 Pa govori prokleti Vučiću:
0211 „Čujete li, vi, moji sinovi,
0212 Kud ste danas, more, naumili?” —
0213 „Oj, Boga mi, kniježe Vučiću,
0214 Mi oćemo belom Biogradu,
0215 Mi tražimo i oca i majku,
0216 Oca našeg, starog Gospodara,
0217 Gospodara baš knjaza Miloša,
0218 Našu majku knjaginju Ljubicu!”
0219 Onda reče prokleti Vučiću:
0220 „Čujete li, vi, sinovi moji,
0221 Ne tražite ni oca ni majku,
0222 Ja sam vama i otac i majka,
0223 Prepoznajte vi knjaza Vučića,
0224 A svi psujite knjaza Miloša,
0225 Svi mu psujte i ženu i dete!”
0226 Sirotinja nije poslušala,
0227 Al’ eto ti prokleta Vučića,
0228 On prevari sve katane mlade,
0229 Oduze im ćuzel odijelo,
0230 Oduze im ate i ratove,
0231 Oduze im sablje i mizdrake,
0232 Pa pokrete svoju silnu vojsku,
0233 Okrete ji belom Kragujevcu,
0234 Kad stigoše belom Kragujevcu,
0235 Al’ eto ti prokleta Vučića,
0236 On ne ide, braćo, u čaršiju,
0237 Već iskoči na Brdo sušičko,
0238 Pa razape bijela čadora,
0239 Pa on sede pod bela čadora.
0240 Al’ eto ti brata Miloševa,
0241 Po imenu Jovan’ gospodara,
0242 On je poš’o bratu u indata.
0243 Al’ eto ti prokleta Vučića,
0244 Uvatiše brata Miloševa,
0245 Okovaše noge do kolena,
0246 Baciše ga na dno u tavnicu.
0247 Pa tekar mi jednu knjigu piše,
0248 Pa je šalje gore Beloševcu —
0249 Uvatiše Iliju Barlova,
0250 Okovaše noge do kolena,
0251 Baciše ga na dno u tavnicu
0252 I do njega sina Veselina.
0253 Pa tekar mi drugu nakitio
0254 Pa je šilje dole Paliluli,
0255 A do dvora Čole Milutina —
0256 Milutinu savezaše ruke,
0257 Baciše ga na dno u tavnicu.
0258 Pa tekar mi jednu nakitio,
0259 Pa je šilje do sela Trmbasa,
0260 A do dvora Filipa Ćurčića —
0261 Filipove savezaše ruke,
0262 Baciše ga na dno u tavnicu.
0263 Pa tekar mi opet jednu piše,
0264 Pa je šilje šeer Jagodini,
0265 A do dvora kapetana Živka —
0266 Čokorčeve savezaše ruke,
0267 Baciše ga na dno u tavnicu.
0268 Pa tekar mi jednu nakitiše,
0269 Pa je šalje do bijela dvora,
0270 A do dvora kapetana Stevče —
0271 Uvatiše kapetana Stevču,
0272 Piroćancu savezaše ruke,
0273 Baciše ga na dno u tavnicu.
0274 Pa tekar mi jednu nakitiše,
0275 Pa je šilje do bijela drvora,
0276 A do dvora tatarina Riste —
0277 Tatar-agi savezaše ruke,
0278 Baciše ga na dno u tavnicu;
0279 Koji služi i cara i kralja,
0280 Bezmalo ga nisu pogubili.
0281 Pa tekar mi opet jednu piše,
0282 Pa je šilje do bijela dvora,
0283 Do nekoga kapetan’ Anđelka,
0284 Evo, kažu, iz Beničanina ...
0285 A tekar mi opet jednu piše,
0286 Pa je šilje dole do Resave,
0287 Do nekoga sela, do Troponje —
0288 Uvatiše Petra iz Troponje
0289 I Petrove savezaše ruke,
0290 Baciše ga na dno u tavnicu,
0291 A besmalo i njeg’ ne zgubiše.
0292 Pa tkar mi opet jednu piše,
0293 Pa je šilje gore Kragujevcu —
0294 Uvatiše Mitra Sretkovića
0295 I Mitrove savezaše ruke,
0296 Okovaše noge do kolena,
0297 Baciše ga na dno u tavnicu.
0298 Paraćincu savezaše ruke,
0299 Baciše ga na dno u tavnicu,
0300 A do njega Brku Milovana,
0301 Evo, kažu, isto meandžiju.
0302 Čujete li, moja braćo krasna,
0303 Evo, braćo, nije davno bilo,
0304 Evo, kažu dve godine dana
0305 I treća je, braćo, nastanula,
0306 Evo, kažu, do Petrovi posta,
0307 Kad je bilo baš prve nedelje,
0308 Kad je bilo baš u prvi petak,
0309 Izvedoše mlade avsenike,
0310 Izvedoše na Brdo sušičko,
0311 Dovedoše dva mlada Cigana,
0312 Te skidaju gvožđe po nogama,
0313 A drugi im savezuju ruke,
0314 Treći Vučić zapojava vodom:
0315 „Ne bojte se, moja braćo krasna,
0316 Potrčite belom Biogradu
0317 Da vidite veru i neveru,
0318 Koji danas o neveri radi!
0319 Sirotinja jedva dočekala,
0320 Potrčala belom Biogradu,
0321 Evo, kažu, na Stambol-kapiju,
0322 Napred idu mladi avsenici.
0323 Kad stigioše belom Biogradu,
0324 Obleteše sve mladi panduri,
0325 Opkoliše mlade avsenike,
0326 Oteraše dole Paliluli,
0327 Nakotkaše, braćo, u špitalje,
0328 Na špitalju zatvoriše vrata,
0329 Naokolo postaviše stražu
0330 Da čuvaju mlade avsenike,
0331 Nastojnika, brate, Dimitrija
0332 Narediše, istog Palilulca,
0333 Da on čuva mlade avsenike.
0334 Al’ da vidiš velike radosti,
0335 Bog nam dade i sreća donese,
0336 Zasija nam jedna jasna zvezda,
0337 No je zvezdi lice potavnilo.
0338 To ne bila ona jasna zvezda,
0339 Veće beše knjaginja Ljubica,
0340 Tek je njeno srce prognjevilo,
0341 Za njenoga sina Milan-bega,
0342 Gdi je jadna sina saranila,
0343 Evo, kažu, u bijelu crkvu,
0344 Evo, kažu, kod Batal-džamije!
0345 Ženska strana, a srca junačka,
0346 Ona ode do svoga koanka,
0347 Te opremi četiri buina,
0348 Uvati ji, brate, u intove,
0349 Kradom ode knjaginja Ljubica,
0350 Kradom ode do Stambola grada,
0351 Kradom ode da niko ne znade,
0352 Kada stiže do Stambola grada,
0353 Osetio care od Stambola,
0354 Pa on zove svoga delibašu:
0355 „O, čuješ li, dragi delibaša,
0356 Ti doviči moje kapidžije,
0357 Nek’ otvore na gradu kapiju!”
0358 Al’ eto ti carska delibaše:
0359 „Kapidžija, otvaraj kapije!”
0360 Tad on odma otvori kapiju.
0361 Dokel stiže knjeginja Ljubica,
0362 Dokle stiže do careva dvora,
0363 Pa intove svoje ustavila,
0364 Iz intova, braćo, izodila,
0365 Pravo ode caru na divane,
0366 Zlatna vrata carska otvorila,
0367 Lepo je se caru poklonila:
0368 „Dobro jutro, naše jarko sunce!”
0369 Onda reče sam care čestiti:
0370 „Oj, Boga ti, knjaginja Ljubice,
0371 Jesi l’ meni mirno putovala?” —
0372 „Oj, Boga mi, naše jarko sunce,
0373 Jesam tebi mirno putovala!”
0374 Onda reče sam care čestiti:
0375 „Kako nam je sirotinja raja?” —
0376 „Zdravo nam je sirotinja raja
0377 I tebi se mnogo pozdravila!”
0378 Onda pade knjaginja Ljubica,
0379 Onda pade caru na kolena:
0380 „Aman, care, zemlji gospodaru,
0381 Aman, care, i otac imajko,
0382 Mene j’ moje srce prognjevilo
0383 Za mojega sina Mihaila;
0384 Ja imado do dva oka crna —
0385 Desno mi je oko izgubljeno,
0386 Levo me je zdravo zabolelo
0387 Za mojega sina Mihaila,
0388 Kamo meni čedo Mihaile?”
0389 Onda reče sam care čestiti:
0390 „Ne boj mi se, knjaginje Ljubice,
0391 Za tvojega sina Mihaila,
0392 Mi smo njega danas oknjažili,
0393 Oknjaži ga care iz Stambola
0394 I sa njime care Nikolaje,
0395 Iz bijela grada Peterburga!”
0396 Al’ eto ti cara čestitoga,
0397 On doziva svoga delibašu:
0398 „O, čuješ li, dragi delibaša,
0399 Iskočider na saraje gore,
0400 Pa dovedi knjaza Mihaila
0401 Da on vidi ostarilu majku!”
0402 Tad otide carski delibaša,
0403 Te dovede knjaza Mihaila,
0404 Otud ide knjaže Mihailo,
0405 Mlado bilo, mudro se vladalo,
0406 Pokloni se caru čestitome,
0407 Ljubi cara u skut i u ruku,
0408 Staroj majki obadva obraza,
0409 Pa on sede caru do kolena.
0410 Samome se caru ražalilo,
0411 Skoči care od zemlje na noge,
0412 Pa dovati sablju okovanu
0413 Srebrom, zlatom i dragim kamenjem,
0414 On pripasa knjazu Mihailu
0415 I predade jednu krunu zlatnu
0416 I u kruni dva imena zlatna,
0417 Jedno carsko, a i drugo carsko.
0418 Tada reče sam care čestiti:
0419 „Oj, Boga ti, knjaže Mihaile,
0420 Eto tebi jedna kruna zlatna
0421 I u kruni dva imena zlatna,
0422 Jedno carsko, a i drugo carsko,
0423 A da Bog da te ti sretnja bila,
0424 A ti ajde u Srbiju slavnu —
0425 Meni carstvo, a tebi kraljevstvo,
0426 Te ti sedi očeve stolice,
0427 Te ti sudi po Srbiji slavnoj,
0428 Da ja sudim po Stambolu gradu!”



Izvor[uredi]

SANU IV - Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.