Vučistrah1/7
| ←Govor šesti | Vučistrah Pisac: Petar Kanavelić Govor sedmi |
Govor osmi→ |
LADZAR: Naš njeki udes hoće da smo neprijatelji, a strah me da ćemo odsada biti i vele veći. — Bane Urošu, u kolike smeće postavlja te moje prijateljstvo.
UROŠ: Vele gore i teže ja sam spravan podnijeti zacijeć tebe, zašto ikada ne mogu odvratiti tebi one milosti koje sam primio od blagodarstva tvoga u kraljestvu tvomu od Boemije, gdje sam primio sve one časti koje od kraljevskoga se mogu sina jednomu nedostojnomu prikazati sluzi. I zaisto drži u ruci da ja za ovi moj život ne hajem drugo, ni za drugo ga uzdržim negoli za posvetit ga na službi tvojoj.
LADZAR: To znam, vidim i tičem rukom zaisto.
UROŠ: Da što se mučan u srcu nahodiš? jeda cijeća iziskovanja bana Mikleuša? To li ti je skrovena ispraznos i taština njegove pameti?
LADZAR: Lahčina od njegove pameti i tegota od mojijeh teškijeh truda drže me ovako ucvijeljena.
UROŠ: A ne uzdrži te ništa prijateljstvo bana Uroša, kraljičina bratučeda?
LADZAR: Uzdrži, nu me topi u dubinu od nevolja, zašto sam sin Gradimira, českoga kralja, staroga neprijatelja kraljestva ovoga.
UROŠ: Paček se razveseli, zašto tvoja ljubav ima stučiti i sjediniti davno žudjeni mir među ova dva kraljestva.
LADZAR: Ali boj ognjeviti koji se svakčas veći užiže u mojijem prsima, smiriti se ne može!
UROŠ: Boj ljuveni u svako je ugodan vrijeme, i zasve er se podnose trudi neizrečeni, ali se svej dobitnik ostane; a najliše ima bit tebi ugodan ovi tvoj boj, zašto kraljica Krunoslava, bratučeda moja, zasve er neće da ćuti plama od ljubavi ni može ime od vjerenika čuti, trebuje najposlije da pogodi htjenju od bana i gospode, koji su stavno odlučili viđeti utvrđeno ovo kraljestvo nje porodom. I zato su odpravili Selomira, nje naučitelja, da joj nastoji promijeniti otvrdnutu miso i da odluči uzeti vjerennka. Zato stoj veselo; i ja ću s moje strane sve pomnje staviti da ičija, izvan tvoja, ne bude. Utoliko drži me u tvojoj milosti.
Reference[uredi]
