Vuku St. Karadžiću (Osman Đikić)

Vuku St. Karadžiću Pisac: Osman Đikić

* * *

        VUKU ST. KARADžIĆU

              (Prklikom prenosa kostiju
                 mu iz Beča u Beograd)

Sa svih strana, gdje god Srbin živi,
Tvom pomenu lovor-vjenci lete,
Pa i ovaj primi slavni Vuče,
Što ga moja mlada duša splete!

U tom v'jencu uzalud bi bilo
Tražit’ zlatom ispletenih grana,
Jer taj v'jenac ništa drugo nije,
Nego moja duša razdragana.

Niz godina, što ’no se je spleo
U daljini iznad groba tvoga,
Kô da bješe lanac teških muka,
Tuđe leglo — srca ledenoga.

Al’ ti gredeš svojoj zemlji sada,
Svoja zemlja lagana je raka,
Na tvom grobu neumrli Vuče,
Mirisaće srpska ruža slatka!

---

Izvor

• Osman Đikić:Sabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, str. 70.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Osman Đikić, umro 1912, pre 112 godina.