Vuko Anđelić i kralj Bugarin

Izvor: Викизворник


Vuko Anđelić i kralj Bugarin

0001 Vala Bogu da je jedinome,
0002 Kažu ljudi jedno selo malo,
0003 A junaka Anđelića Vuka,
0004 S golom sabljom svu krajinu brani
0005 S pobratimom Desančića Vidom!
0006 To začuo kralje Bugarine
0007 Pa sakupi četeres Bugara,
0008 Šnjima pođe Senju bijelome,
0009 A pred dvore Anđelića Vuka.
0010 Ali Vuka doma ne nalazi,
0011 Jere su ga glasi dopanuli
0012 Da mu Turci dave sirotinju,
0013 Al’ se Mićo doma namjerio,
0014 Isti bratac Anđelića Vuka.
0015 Tadar kralju vrlo milo bilo,
0016 Pak na silu u dvor ulazio
0017 I Mića je živa uvatio,
0018 Zarobio Anđelića ljubu
0019 I Vukove dvore opalio,
0020 Opalio i sve poarao,
0021 Vodi sobom Anđelića Mića
0022 I Vukovu milenu ljubovcu.
0023 Kada dođe dvoru bijelome,
0024 Baci Mića u dno od tamnice;
0025 Anđeliju, ljubu Anđelića,
0026 Čas je ljubi, a čas ga dvoruje.
0027 To brijeme zadugo trajalo,
0028 Potrajalo za devet godina;
0029 Kada devet napunano do’še,
0030 Tada ciče Anđeliću Mićo:
0031 „Fala Bogu, fala velikome,
0032 Evo danas devet godin’ dana
0033 Da sam jadan u tavnici Mićo,
0034 Niti znadem kad mi ljeto dođe,
0035 Niti znadem ljeto, al’ proljeće,
0036 No što znadem kad mi zima dođe ─
0037 Navrću se Bugarke đevojke,
0038 Bace mene po guku snijega,
0039 A u ljeto svakoga cvijeća!“
0040 To začuo kralje Bugarine,
0041 Te on uze od tavnice ključe,
0042 Pa on pođe tavnici na vrata,
0043 Pa zavika s vrata od tamnice:
0044 „Ko je ovđe Anđelića Mićo
0045 Nek’ iziđe pred tavnicom studnom!“
0046 Odgovara Anđeliću Mićo:
0047 „Ko me zove, jadi ga dozvali,
0048 Kosa mene po zemljici valja,
0049 A brada se po zemljici vuče,
0050 Nokti su mi kako u gavrana!“
0051 Ali kralje Miću odgovara:
0052 „Ja sam glavom kralju Bugarine,
0053 No iziđi tavnici na vrata!“
0054 Dođe Mićo, inako mu nije.
0055 Kad ga viđe Bugarine kralje,
0056 Prepade se mlada tavničara,
0057 Udara ga rukom uz obraze,
0058 Viknu sluge, ufatiše Mića,
0059 Obališe na tle na zemljici,
0060 Ošinu mu trideset tabana,
0061 Jadan Mićo ništa ne govori.
0062 Tadar reče Anđeliću Miću:
0063 „Jadan Mićo, što se ne otkupiš?“
0064 A Mićo mu suzan odgovara:
0065 „Prođi mi se, Bugarine kralju,
0066 Kakav ću ti otkup donijeti ─
0067 Sve si moje blago pokupio
0068 I dvore si moje opalio,
0069 Najposlije moju rusu glavu,
0070 Ja se nemam čime otkupiti!“
0071 Tadar reče kralje Bugarine:
0072 „Lako ćeš se, Mićo, otkupiti ─
0073 Dobavi mi šest stotin’ volova,
0074 I šest stotin’ vlaškije ovnova.
0075 I stotinu konja sedlanika
0076 I suviše trista ćesa blaga,
0077 Tadar ću ti život oprostiti!“
0078 Kada začu Anđeliću Mićo,
0079 Pak je njemu riječ besjedio:
0080 „Kad je tako, kralje gospodare,
0081 Podaj mene divit i artije
0082 Da je pišem milu bratu mome,
0083 Milu bratu, Anđeliću Vuku;
0084 Ako bude u životu Vuko,
0085 Izbaviće mene iz tamnice ─
0086 On će prosit’ od grada do grada,
0087 Srbini su naši žalostivi,
0088 Daće Vuku što si zapisao!“
0089 Dade divit i dade artiju,
0090 Pak je šilje Vuku na dvorove;
0091 Ne piše mu Mićo za otkupe,
0092 No se Mićo jadom jadikuje:
0093 „Đe si, brate, Anđeliću Vuče,
0094 Što si brata tvog zaboravio,
0095 Ne mogu ti živjet’ ni umrijet’;
0096 A da si mi, Vuko, zapanuo
0097 U tamnicu za devet godina,
0098 Davno bi te Mićo izbavio!“
0099 Krvlju piše, suzam’ polijeva.
0100 Kad je Vuko knjigu proučio,
0101 Od jada ga ufati groznica:
0102 „Avaj“, reče „do Boga jednoga,
0103 A tu li si, brate, zapanuo!“
0104 Koliko mu noći na jad dođe,
0105 Svu noć mi je Vuko premislio
0106 Kako li bi izbavio Mića.
0107 Sve je misli u jednu salio ─
0108 Skida sebe ajdučko ođelo,
0109 A obuče prošačku aljinu,
0110 O ramenu kostretli torbicu,
0111 A u ruke drenovu tojagu,
0112 Ode pravo niz to polje Vuče.
0113 Vuk se vuče, al’ brzo dovuče,
0114 Dokle kralju blizu dvora dođe.
0115 Kraljeve ga ugledaše sluge,
0116 Pak su njemu oni besjedili:
0117 „Zlo ti jutro, Anđeliću Vuče,
0118 Đe se vučeš, jadan se dovuk’o ─
0119 Ako tebe naš upazi kralje
0120 Živa će te na mijeh odrijet’!“
0121 Prepade se Anđeliću Vuče,
0122 Pak je riječ svoju izustio:
0123 „Lude li ste, gospodo bugarska,
0124 Nije ovo Anđeliću Vuče,
0125 On je davno jadan poginuo,
0126 Nego j’ ovo vlaše siromaše!“
0127 Ko vjeruje, neko ne vjeruje,
0128 Dok se Vuče u dvore uvuče;
0129 Tu kraljicu naodio Vuče,
0130 Božju joj je pomoć nazivao,
0131 Ona njemu: „Bog daj“, odgovara,
0132 „Dobra sreća, vlaše siromaše!“
0133 Ondar Vuko ispod mukla pita:
0134 „Daj, kraljice, pred dušom ti bilo,
0135 Udijeli vlaškog siromaha!“
0136 Odgovara kraljeva kraljica:
0137 „Pričuvaj mi dva blizanka sina
0138 Dok ušetam kuli na tavane
0139 Da t’ iznesem dara golemoga!“
0140 Jadan Vuko jedva i čekaše ─
0141 Kad kraljica u dvor ulazila,
0142 Skopa Vuče dva kraljeva sina,
0143 Šnjima bježi dvoru bijelome.
0144 Kad kraljica na dvor izlazila,
0145 Kad li nije vlaha siromaha,
0146 Niti vidi dva blizanca sina.
0147 Odma se je jadu domislila,
0148 Vrisnu mlada, začuo je kralje:
0149 „Što je, kade, da od Boga nađeš?“
0150 Ona njemu sve potanko kaže.
0151 Kad to viđe Bugarina kralje,
0152 Brže piše knjige na koljeno
0153 I šilje je Anđeliću Vuku:
0154 „Bogom brate, Vuko Anđeliću,
0155 Kumim tebe i jovanimim te,
0156 Čuvaj mene dva blizanca sina,
0157 Nemoj mi ih umoriti žeđom,
0158 Niti žeđom ni junačkom glađom,
0159 Evo tebe tvoga brata Mića,
0160 Sva ću tvoja dobra povratiti,
0161 Kulu ću ti lješu sagraditi!“
0162 Kad Vuku sitna knjiga dođe,
0163 Onu čtije, drugu kralju piše:
0164 „Ne boj mi se, kralje od Bugara,
0165 Neću ti ih glađu umoriti ─
0166 Davaću im kruva ovsenice,
0167 A napajat’ vodom od Sitnice,
0168 Il’ će jesti ili će gledati!“
0169 Kada viđe Bugarina kralje,
0170 Brzo skoči ka’ da se pomami,
0171 Listo pođe tavnici na vrata,
0172 Te izvodi Mića iz tavnice,
0173 Pa dobavi tri berbera mlada ─
0174 Jedan mije, drugi kosu brije,
0175 A treći mu nokte sariježe;
0176 Ranio ga za neđelju dana
0177 Dok se Mićo malo ponačini,
0178 Posla njega dvoru bijelome
0179 I dade mu sve njegovo blago
0180 I povrati Vukovu ljubovcu,
0181 Prati Mića do njegova dvora.
0182 Fala Bogu da je jedinome,
0183 Da je komu bilo pogledati
0184 Kada Vuče brata ugledao
0185 I kad viđe ljubu Anđeliju ─
0186 Suze roneć’ u lica se ljube,
0187 Kralj sinove grli i celiva,
0188 Luda đeca baba milovahu!
0189 Tu se kralje s Vukom bratimio,
0190 Jedan drugog darom obdario,
0191 Pak sinov’ma pođe na dvorove.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća, Beograd, 1974.