Vozala se viza riba (Mileusnić)

* * *

[Vozala se viza riba]

Vozala se viza riba,
Uz Dunavo, niz Dunavo;
Vozajući govorila:
„Ko bi mene ufatio,
Ufatio, ulovio, 5
Moga mesa okusio,
Rodio bi azendara^[1],
Azendara, zemlji kralja!"
To slušala gospojica;
Ona plete sitne mreže, 10
Ufatila vizu ribu:
Gospojica meso jela,
Sluškinjica čorbu kusa.
Kad su bili u porodu,
Rodi Mara azendara, 15
Azendara, zemlji kralja,
Gospojica ljutu zmiju!
Ciči, plače gospojica;
Al govori ljuta zmija:
„Šut', ne plači, mila mati! 20
Kada dođe Đurđev danak,
Iće djeca u cvijeće,
Ja ću ući u travicu,
Pa ć' ujesti azendara,
Azendara, zemlji kralja!"25

---

Reference

1. azendar - verovatno od haznedar (pers.) - čuvar riznice

Napomene

Uz zbirku Mileusnića:

Signatura etnološke zbirke: Etn. zb. 81-3-9 br.6

2. VOZALA SE VIZA RIBA - osmeračka varijanta bajke o "viza ribi"; poznata u znatno više zapisa u Zap.Slavoniji: Rajković br.171, Garonja br.94 (dalji izvori o ovoj pesmi u istoj knjizi str.121) koja je preuzeta i u antologiju Krstanovića br. 13

Izvor

• Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege : u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 44.