Podranila Hercegova ljuba
Na prozorac od bijele kule,
Ugledala danicu zvijezdu,
I danici mlada progovara:
„O danice, po Bogu sestrice! 5
„Jesi l' davno iznad Carigrada?
„Viđe li mi Vladislavu sina?“
Progovara danica zvijezda:
„Ja sam jutros iznad Carigrada,
„Ja ti viđoh Vladislavu sina, 10
„Eno su ga poturčili Turci,
„Ne zovu ga krštenim imenom,
„No ga zovu pašom Smail-pašom,
„Car mu dava silnovitu vojsku,
„Eto njega na Hercegovinu, 15
„Hoće vaše porobiti dvore,
„Porobiti, vatrom popaliti,
„Hoće baba živa ufatiti,
„Na žive ga mukeudariti.“
Kad to čula Hercegova ljuba, 20
Eto ti je u šikli odaju,
Pa doziva Hercegova Šćepa:
„O ti Šćepo, zao san zaspao!
„A u zo čas razljutio sina,
„Sina su ti poturčili Turci, 25
„Eto ti ga na Hercegovinu
„Sa nebrojnom silnovitom vojskom.“
Kad to čuo Hercegovac Šćepo,
On pokupi i srebro i zlato,
Natovari trista seisana, 30
Oćera ih šeher Dubrovniku,
Pa ga dava mladim Dubrovčanim
Na ostavu i amanat tvrdi,
Dok se vrati s mora debeloga,
Vele njemu mladi Dubrovčani: 35
„Hajd otole, Hercegu Šćepane!
„Mi od tebe ne primamo blago,
„Dok ne pišeš gradu na vratima:
„Prođe Herceg, i pronese blago,
„I provede vjerenicu ljubu.“ 40
Tako Herceg zapisa na vrata,
Pa otide morem debelijem.
To brijeme malo postajalo,
Al' evo ti paše Smail-paše
U Dubrovnik ocu u poćeru, 45
Al' mu vele mladi Dubrovčani:
„Ti pogledaj gradu na vratima,
„Pak ćeš viđet', što ti babo piše.“
Kada paša razgleda riječi,
On se brže vraća na tragove. 50
Kad se Šćepo s mora povratio,
Okupio gospodu od grada,
I ovako njima besjedio:
„Dubrovčani, moja braćo draga!
„Dajte mene i srebro i zlato.“ 55
Dubrovčani njemu odgovore:
„Hajd' otole, Herceže Šćepane!
„Ti si proš'o i pronio zlato,
„I proveo vjerenu ljubovcu,
„To si svojom rukom zapisao.“ 60
Kad to začu Herceže Šćepane,
Grlom ciče, a odjada crče. [1]
↑ Da li je ovo istina, da li nije, to se upravo ne zna; ali osim ove pjesme, što se ovako u Hercegovini pjeva, nebih čovjek našao u stotini ljudi jednoga, koji ovo ida nas ne priča.
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 33-35.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 622-624.
