Vladislav/12

Izvor: Викизворник

◄   ПОЗОРЈЕ ТРЕЋЕ POZORJE ČETVRTO ПОЗОРЈЕ ПЕТО   ►

POZORJE ČETVRTO

(Soba kod Vladislava).

Vladislav (sam).



Već sam uzde kraljevine dočepao, niko mi ih otrgnuti neće. Hiljadama vrapci nek' na mene napadnu, sve ću ih kao orao smelim pogledom dočekati. Smejaću se njihovom ludom cvrkutanju, sami će pući od naduva svoga. Cepaj se, Vasilije, tvoj ti jed pomoći neće ništa, nije ovo mekušac Radomir. Po svoj Bugarskoj kandila se dižu, sa trepetom pristupa rob da slavi mojoj tamjan pripali. Jedna reč, pa je sva Bugarska na oružje ustala; jedan mig, pa je sva život svoj u krvi svojoj rastopila. Cepaj se kao cerovina pod udarom junaka, negoduj što sam krunu prisvojio. Tvoja je namera bila, mudra glavo, samo Radomira s puta ukloniti, da se tvoje ime sluša po bugarskoj zemlji. Nije Vladislava gnjila majka rodila. Zna se onaj na visini održati, koji se po stepenima opasnosti popeti umeo, da drugog s nje strovali. Cepaj se, sujetna je tvoja sila, ha! kad bi tako i Vladimiru rekao! Vladimir, Vladimir, jedna strava u mojim prsima. Gde si, Davide, vodiš li mi vraga? Nigda ga nećeš iz ovih noktiju iščupati videti. Kao što otrovni pauk uhvaćenu u mreži svojoj muvu napada, kao što je polako al' izvestno mori, tako će se on u mojim previjati rukama; moliće, al' milosti neće dobiti. Ne deli milost onaj oko kojeg se srca mrtvačka pomrčina obmotala. Gači gavrane, kao što si Radomiru gakao, ti si moja najmilija ptica, zlatan ću ti kavez načiniti . . . (Napolju buna). Ha, šta je to? Kakva užasna buna? — Zašto strepiš ti, nemirno srce, kad ti strašno lice trostruka haljina zaklanja?


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.