Vladan kralj Slovinski IV. na 582.
Posli smerti kralja Selimira, gospoda slovinska okruniše za kralja njegova sina Vladana, koi u dobroti, poniznosti, pravdi i ljubezninstvu nadadje otca svoga Selimira, pravdu svakomu čineći, siromahe pomagajući i ljubeći svoje podložnike, koga dobrota bi po svim deržavam razglašena, i tako mnogi inostranci čuvši njegovu dobrotu, kakono Bugari, koji bihu od istoga jezika, ma ne od istoga kraljestva, svoja mista ostaviše, i pod njegovo se krilo utekoše. Ovi kralj prinese svoje pristolje u Solin, koi grad u stara vrimena biaše toliko lip i velik, da se nestidjahu u njemu cesari rimski pribivati. Vladajući dakle Vladan s kraljestvom slovinskim mnogo godinah u miru, ostavi kraljestvo svomu sinu, koi slidi.
Izvor[uredi]
Andrija Kačić Miošić: Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Bratja Batara tiskari izdavatelji, u Zadru, 1851., str. 43.